Prispodoba o sijaču
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Prispodoba o sijaču |
( Mt13.19; Lk 8.48)
4 1 Ponovo, Isus poče poučavati na rubu mora1. Jedno se mnoštvo sakupi kod njega, tako brojno da se on uspne sjesti u jednu barku, na moru. Svo mnoštvo bijaše na kopnu nasuprot moru. 2 A on ih u *prispodobama poučavaše mnogim stvarima. On im govoraše u svom poučavanju: 3 » Slušajte. Evo kako je sijač izišao sijati. 4 I, kako on sijaše, zrno padaše na rub puta; ptice nebeske su došle i sve pojele. 5 Padalo je također na kamenita mjesta gdje ne bijaše mnogo zemlje; ono je odmah proklijalo jer zemlja ne bijaše duboka; 6 kad sunce zasija, ono bijaše sprženo i, zbog nedostatka korijenja, ono se sasuši. 7 Padalo je također u trnje; trnje je uzraslo, ono je bilo zagušeno, i nije donijelo ploda. 8 Druga zrna su pala u dobru zemlju i, rast ući i razvijaj ući se, davaše ona plod, i doniješe jedna 30, druga 60, stotinu neka. « 9 A Isus govoraše: » Tko ima uši za slušati, nek' čuje! «
