Prisega bana Jelačića
Banska prisega Saboru Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 5. lipnja 1848. autor: Josip Jelačić |
Izvor: Šulek, Bogoslav: Hrvatsko-ugarski ustav ili konstitucija, Zagreb: Brzotis A. Jakić, 1861., str. 81-82. |
Ja, Josip Jelačić, ban kraljevinah Dalmacije Hrvatske i Slavonije,
prisižem živim Bogom, blaženom djevicom Marijom i svimi božjimi svetci i izabranici, te tvrdu vjeru dajem i obećajem prejasnomu, premoćnomu i nepredobitnomu vladaocu, Ferdinandu I austrijanskomu caru, ugarskomu, češkomu, dalmatinskomu-hrvatskomu-slavonskomu kralju apostolskomu ovog imena V, nasljednomu vladaocu i premilostivomu našemu gospodaru, da ću njegovome posvećenomu carsko kraljevskomu veličanstvu vazda vjeran poslušan i oddan biti,
njegovu i njegovih potomakah i nasljednikah čast, slavu, dostojanstvo i korist vazda paziti i promicati, a štetu koliko uzmogu od njih odvraćati.
Za njegovim veličanstvom hoću, po svetoj svojoj dužnosti, kao iskreni sin domovine ove i ban kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije,
ove kraljevine i šav narod koji u njih prebiva u njegovoj slobodi i u njegovih pravicah, zatim ustav zemaljah ovih - kao što i moram - svakom prilikom i bezobzirce od svakoga nasilja, nepravde i uvrede ter od svakoga neprijatelja kriepko braniti, štititi i čuvati.
Osim toga ću i sam državne zakone izvršivati, a onim koji kod mene pravde potraže, kao I u svakom na moje zvanje spadajućem poslu, negledajuć je li tko bogat ili ubog i kojega je roda i vjere, odmetnuvši molbu, mito, nagnuće, strah, mržnju, ljubav i umiljavanje, prema Bogu i pravdi Božjoj pravedan i istinit sud suditi.
I, kao što sada nepripadam nijednomu tajnomu družtvu ili bratovštini u državah njegova veličanstva niti izvan njih, tako neću ni po sada stupiti u kakvo tajno družtvo ni pod kojom izlikom.
Tako mi Bog pomogao, blažena djevica Marija, svi božji svetci i izabranici.