Živila Hrvatska!

Pjevali su od nacista Nijemaca na smrt osuđeni hrvatski vojnici 13. SS divizije CROATIA, Bošnjaci,Hrvati,Nijemci i ini bezimeni dok su bili vođeni 17. rujna 1943. ulicom danas zvanom Avenue de Croates u Villefranche-de-Rouergue sve do stratišta danas poznatog pod nazivom Champs des martyrs Yougoslaves i prigodom strijeljanja i tijekom bitke s nacistima i vlastitom izdajničkom braćom uzvikivali : živila Hrvatska! što se čulo posvuda u gradu. Ubijeno ih je na stotine: u boju, u bijegu, i "onako iz bijesa", najviše imena danas je nepoznato, ali zapamtimo bar ona koja su Nijemci zapisali: vođe pobune: časnik Ferid Džanić, ubijen od hodže Malkoča, dočasnici Karamanović, Nikola Vukelić, Klaus Illy F.S.,Ivan Jurković, niži dočasnici Jusuf Vučjak, Alija Beganović, Mustafa Morić, pioniri: Mujo Alispahić, Zemko Banjić, Efrem Bašić, Ismet Ćehović, Uzeir Memišević, Filip Njimać. Ostali, poslani u konclogore gdje su gotovo svi pobijeni. Jugoslavija ih je pretvorila u Jugoslovene i oglasila nacistima, dvojicu od preživjelih vođa pobune potporučnika i bojovnika Francuskog pokreta otpora i kasnije pripadnika 9. Dalmatinske brigade Eduarda Matutinovića (vjerojatno) ubila UDB-a utapljanjem u Dunavu, a Božu Jeleneka heroja Francuskog Pokreta otpora i kasnije oficira JNA natjerala da sebe sam proglasi nedostojnim nositi odoru časnika JNA. FNRJ nikad nije dopustila da se izvrši ekshumiranje, o trošku Francuske, i tako dozna potpunija istina o nesretnim hrvatskim i bošnjačkim mučenicima i herojima. Francuska politička javnost sve ovo gura u zaborav, uostalom kao sada i Hrvatska i Bosna i Hercegovina, samo žitelji Villefranche-de-Rouerghue ne zaboravljaju nikad da su Hrvati i Bošnjaci u hrvatskim odorama skupa s nekoliko Nijemaca Volksdeutschera dali život za istu stvar. Njihova je domovina bila njihova Hrvatska ili Bosna, a ne Hitlerov Reich.