Preklinjanje
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Preklinjanje |
- 11 A sada, Gospode Bože Izraelov, ti koji si izveo svoj narod iz Egipta svojom snažnom rukom, znakovima i čudima, jednom velikom silom i svojom pruženom rukom, ti koji si sebi stvorio Ime kao što se to vidi danas, 12 mi smo zgriješili i postupili kao bezbožnici, počinili smo nepravdu, Gospode naš Bože, protivno svim tvojim propisima. 13 Nek' se tvoj gnjev okrene od nas, jer evo nas napuštenih, malobrojnih među narodima gdje si nas ti raspršio.
- 14 Slušaj, Gospode, našu molitvu i našu molbu, poštedi nas zbog sebe i učini nam milost pred onima koji su nas izgnali, 15 da sva zemlja sazna da si ti Gospod naš Bog, jer tvoje *Ime je bilo zazvano nad Izraelom i nad njegovim rodom. 16 Gospode, pogledaj odozgo s tvog svetog boravišta i povedi računa o nama; napni uho, Gospode, i slušaj; 17 otvori oči i gledaj: ovo nisu mrtvaci u *Hadu, oni kojima je dah uzet iz utrobe, koji će odati slavu i pravdu Gospodu, 18 već je to krajnje ojađena duša, ona koja ide povijena i iznemogla, to je pogled koji podrhtava, i ogladnjela duša koji će ti učiniti hvalu i pravdu, Gospode!
- 19 Tako, Mi se ne oslanjamo na djela pravde naših otaca 1 i naših kraljeva kad stavljamo naše preklinjanje pred tvoje lice, Gospode naš Bože; 20 jer ti si poslao svoj bijes i svoj gnjev protiv nas, kao što si to bio oglasio putem posredovanja svojih slugu *proroka, govoreći: 21 ” Ovako govori Gospod: Povijte leđa, služite kralja Babilonije, i vi ćete ostati u zemlji koju sam ja dao vašim očevima. 22 Ali ako vi ne poslušate glas Gospodov koji vam kaže da služite kralju Babilonije, 23 ja ću učiniti tako da glas radosti i zadovoljstva, glas mladoženje i onaj nevjestin napuste gradove Jude i iziđu iz Jeruzalema; sva će zemlja biti opustošena, ispražnjena od svojih stanovnika.“ 24 Ali mi nismo slušali tvoj glas koji nam govoraše da služimo kralju Babilonije; ti si također stavio na izvršenje riječi koje si bio izgovorio na usta svojih slugu proroka: izvadit će se iz svojih grobova kosti naših kraljeva i kosti naših otaca2.
- 25 I evo njih bačenih na danju žegu i noćni mraz; oni su umrli u groznim patnjama, od gladi, mača i izgona; 26 a Kuća nad kojom je tvoje Ime bilo zazvano, ti si ju stavio u stanje u kojem se vidi danas, zbog opakosti kuće Izraelove i doma Judina1. 27 Ipak ti si postupio spram nas, Gospode, prema svoj svojoj pravednosti i svojoj velikoj sućuti, 28 sukladno onome što ti bijaše najavio po posredništvu sluge tvog Mojsija, u dan kad si mu zapovjedio napisati Zakon pred sinovima Izraelovim2 govoreći: 29 ” Ako ne poslušate moj glas, eh dobro, ovo ogromno bučno mnoštvo bit će svedeno na malenkost među narodima gdje ću ih raspršiti; 30 jer ja znam da me oni neće poslušati, jer to je jedan narod krute šije. Ali oni će se vratiti u zemlju gdje budu bili izgnani, 31 i znat će oni da sam ja Gospod njihov Bog. Ja ću im dati *srce i uši koji će slušati, 32 oni će me hvaliti u zemlji gdje budu bili izgnani i sjetit će se mog *Imena. 33 Oni će se odreći svojih tvrdoglavosti i svojih opakih djela, jer će se sjetiti oni puta svojih otaca3 koji zgriješiše protiv Gospoda. 34 I ja ću ih vratiti u zemlju koju sam obećao njihovim očevima, Abrahamu, Izaku i Jakovu; oni će joj zagospodariti; ja ću ih učiniti brojnim i, da uistinu, oni više neće biti umanjivani. 35 Ja ću uspostaviti za njih jedan vječni *savez, da ja budem njihov Bog i da oni budu moj narod; i neću više izvoditi moj puk Izrael iz zemlje koju sam im dao.
- 3 1 Gospode svemogući, Bože Izraelov, ovo je jedna duša u zebnji, to je jedan duh opterećeni što jauče prema tebi. 2 Slušaj, Gospode, i smiluj se, jer mi smo zgriješili protiv teb; 3 ti, naime, ostaješ zauvijek, ali mi, mi smo izgubljeni zauvijek! 4 Također, Gospode svemogući, Bože Izraelov, slušaj molitvu mrtvih Izraelovih1, sinova onih koji su zgriješili protiv tebe: oni nisu slušali glas Gospoda svog Boga, tad su se nesreće nalijepile na nas. 5 Ne sjećaj se nepravdi naših otaca već, sjeti se svoje ruke i svog Imena, 6 jer ti si Gospod naš Bog, i mi ćemo te hvaliti, Gospode! 7 To je ono zbog čega si ti udahnuo svoj strah u naša srca2 : da bismo mi zazivali tvoje Ime. Mi ćemo te hvaliti u našem izgnanstvu, jer smo bili okrenuli od naših srca svu nepravdu naših otaca koji zgriješiše protiv tebe. 8 Evo nas danas u ovom izgnanstvu gdje si nas ti razasuo, kao predmeti uvrjede i kletve i za svoju kaznu, zbog svih nepravdi naših otaca koje su se odvojili
od Gospoda našeg Boga.
