Predgovor knjizi Obrana Republike Hrvatske u normi i praksi
| Predgovor knjizi Obrana Republike Hrvatske u normi i praksi autor: Gojko Šušak |
|
Izvor: Pero Kovačević, Marinko Krešić, Branko Mihaljević, Darko Bagić: Obrana Republike Hrvatske u normi i praksi, Zagreb : Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, 1996., str. 10. i 11. |
Iznimna po prirodnim ljepotama i blagodatima, bogatstvu i strategijskom značenju, ali i po svojoj kulturnoj baštini, s položajem koji je čini jedinstvenom u ovom dijelu svijeta, oduvijek su bili dostatnim razlozima raznim osvajačima koji su u posljednjem tisućljeću nastojali osvojiti ili porobiti Hrvatsku. Kroz svoju tisućljetnu povijest, Hrvati su morali naoružanjem braniti svoju zemlju i svoj opstanak od raznih osvajača, a samo u nekim povijesnim razdobljima imali su vlastitu vojsku. No, 1990. godine uspostavom demokratski izabrane vlasti i stvaranjem samostalne i neovisne hrvatske države, Hrvati su dočekali i trenutak stvaranja i ustrojavanja obrambenog sustava i vlastite oružane sile – Hrvatske vojske.
Političke povjesnice s ovih prostora svjedoče kako Hrvatska vojska nikada nije imala osvajačke ciljeve, kao što ni hrvatska politika nije imala namjere prisvajanja tuđih prostora. Oduvijek je hrvatski branitelj i bojovnik, stoga bio čuvar svoga, a ne napadač, provalnik ili razaratelj. Oduvijek su Hrvati branili svoj dom i domovinu na načelima koja se temelje na pravu i pravdi, a oni su se razvili iz hrvatske državotvorne tradicije i ponajbolje određuju bit hrvatskih nacionalnih obrambenih zadaća. I upravo, zahvaljujući takvoj orijentaciji hrvatsku državotvornu kroniku nalazimo u zakonodavstvu, u civilizacijskim normama i u pravnim standardima svjetske razine.
Teško su se mogle zamisliti teže okolnosti za izgradnju obrambenog sustava i stvaranja vlastite oružane sile. Današnja Hrvatska vojska stvarana je u posebno složenim ratnim okolnostima, u najpresudnijim trenucima hrvatske povijesti. Obrambeni sustav i Hrvatska vojska su nastali zbog nužnosti obrane rezultata slobodnih demokratskih izbora. Hrvatski narod i hrvatska država stvorili su Hrvatsku vojsku u ime obrane demokracije za koju se na prvim slobodnim višestranačkim izborima opredijelio hrvatski narod, u ime sigurnosti svakog hrvatskog državljanina. Iako je nastala u ratnim uvjetima intenzivnih i ofenzivnih djelovanja agresora, kada je gotovo goloruka morala pretrpjeti najžešće udare, zaustaviti napadača, organizirati se i početi s osposobljavanjem i ustrojavanjem, kako bi bila spremna za uzvraćanje i oslobađanje privremeno okupiranih dijelova, Hrvatska vojska je za samo pet godina stasala u respektabilnu oružanu silu na koju se mora računati i koju se mora uvažavati u ovom dijelu svijeta.
S obzirom da se svaka pravna država temelji na demokratskom nadzoru pravosuđa, policije i vojske, tako i Republika Hrvatska posebnu pozornost poklanja demokratskim procesima unutar sustava obrane. Stvaranje i oblikovanje Hrvatske vojske kroz rat i u ratu na temeljima demokratskih načela i zasada posebno je teška zadaća. Kako oblikovati oružane snage sukladno načelima demokratskih društava, kako osigurati civilno-vojno školovanje i izobrazbu sadašnjih i budućih pripadnika Hrvatske vojske, jedna je od najvažnijih zadaća obrambenog sustava, koja ima za cilj stvaranje vojnog ustroja sukladnog modelima zapadnoeuropskih i NATO-država. Međutim, geopolitička situacija prisiljava Republiku Hrvatsku da ustroji svoje oružane snage u sustav koji je, prije svega, potpuno spreman i sposoban očuvati Republiku Hrvatsku u njezinim međunarodno priznatim granicama, poštujući pri tome u potpunosti novi demokratski ustroj hrvatske državne vlasti.
No, Hrvatska vojska mora zadržati i svoje posebitosti. Hrvatska vojska ne treba ni na koga sličiti, osim na samo sebe, na pobjednika. To i jest, jer je to dokazala prijateljima i neprijateljima. N svom pobjedničkom iskustvu, Hrvatska vojska mora graditi sebe, čuvati svoju posebnost, ali i učiti od drugih. To je najsigurniji način da se Hrvati očuvaju na ovim prostorima.
Snaga jedne vojske ne mjeri se samo brojem tenkova, zrakoplova i brodova. Snaga vojske leži poglavito u ljudima i njihovoj spremnosti da brane domovinu. Snaga domoljublja i duha naše vojske nadomjestili su nedostatak oružja. To je bilo presudno u svim oslobodilačkim akcijama Hrvatske vojske. Hrvatski narod je pokazao da je jedinstven u obrani svoje domovine. Zato je uspio, podnoseći velike žrtve. Svatko je dao svoj doprinos, a najviše oni hrvatski vojnici i policajci koji su darovali svoj život na hrvatskim bojištima. U iskazivanju junaštva i hrabrosti Hrvati su tako bili uspješniji od "Balkanaca", koji se proglasiše "najratničkijim narodom na svijetu".
Kao ministar obrane ponosim se Hrvatskom vojskom, jer su upravo današnje generacije hrvatskih branitelja za samo pet godina demantirali sve priče iz prošlosti, a do punog izražaja je došla hrabrost, sposobnost, lako učenje vojnih vještina, domoljublje i čast hrvatskog branitelja.
Udžbenik "Obrana Republike Hrvatske u normi i praksi" obuhvaća trinaest cjelina koje su svojom razradom, počevši od temeljnih odrednica stvaranja obrambenog sustava Republike Hrvatske, do raščlambe i sadržaja upravnog postupka u obrani, autori praktično približili svim djelatnicima i nositeljima stručnih poslova u svim ustanovama Hrvatske vojske.
Kako je ovo prvi put da se na jednom mjestu obrađuje cjelovita problematika obrane u normi i praksi s komparativnim prikazom pojedinih rješenja u nekim europskim državama i SAD-u, udžbenik je i u praktičnom i u teorijsko-stručnom smislu potrebit i značajan doprinos teoriji i praksi novog ustroja obrambenog sustava Republike Hrvatske.