Pravda (Matoš)

← Naslovnica

Pravda autor: Antun Gustav Matoš

U žutom strahu tone sud i sudnica,

A osuđenik, kobni sin Saturna,

U očaj zuri, Otelo bez koturna,

I veli: — Ljubljah, ubih: bješe bludnica.

Da žalim, nemam što, jer svijet je ludnica

I kasarna i buturnica tmurna,

A zločin čeka, crni zvuk nokturna,

Dok jekne novom ljudstvu sveta budnica. —

I jednog jutra, vješala gdje bulje,

Odvedoše ga, ter ga zemlji daše.

A njegov nevin sin sa žigom hulje

Još nije znao, kakvo sunce sjaše

Tog dana njemu sitnom, jer pogubiše

I njega jutros, kad mu oca ubiše.