Prababa
← Naslovnica | Prababa autor: Antun Gustav Matoš |
- Tih pritvorenih usta rajski med,
- Taj turban s krupnom viticom ampira,
- Neoskvrnut taj pogled, blag i svet,
- Ta blijeda ruka još bez kavalira:
- Ko mlade višnje pupoljsti cvijet,
- Taj krotki posmijeh ljubavi i mira
- Na savremeni gleda gadni svijet
- Iz debeloga prašnoga okvira.
- Još danas vidim babin smrtni čas,
- Na odru sreće svu karikaturu,
- Njen krezub grč i zbrčkanu figuru.
- Iz mrtvih žica hromog glasovira
- Tek katkad čujem valcer, jeku s pira
- I harfu, smijeh, sve tiši ženski glas...