Povjestice/Mile Gojslavica
← Vinko Hreljanović | Povjestice — Mile Gojslavica autor: August Šenoa |
Kakvu Hrvati djecu jedu → |
(1524)
- Poljica strepe, hrvatska ta zvijezda,
- Slobode naše zadnji strepi zbjeg,
- I soko-ptice dršću usred gnijezda,
- Od užasa se ori dol i brijeg;
- Ne pokloni se Polje kralju, duždi,
- Sad klanjat mu se valja goroj nuždi.
- Ta Turčin ide.Kopito mu ljuto
- Prekrililo je, reć bi, cijeli svijet;
- I more mu se poda, stijenje kruto:
- Svud sine mjesec, pada krstaš svet!
- Na Turčina su skočila Poljica,
- Junake turske otplahnu bujica.
- Niz Biokovo zla se rulja roni,
- Planinom zvjerski orio se glas,
- Mahnitac Turčin bijesnog hata goni
- I pokrio je kopljem kotar vas;
- Svud put si vatrom, krvlju zabilježi,
- U gorska duplja narod jagmom bježi.
- Zborište pusto, crkva plamom sinu,
- Slobode stare već je sažgan list;
- I gdje se nekad u slobodi vinu
- Od Svetog Jurja barjak slavan, čist,
- Gdje slobodni zborahu nekad ljudi,
- Sad čadorove raspe Turčin hudi.
- Pod bijeli čador sio Hasan-paša,
- Rozgotom pljunu, a na sveti krst,
- Sve zvone gusle, zveči puna čaša,
- Na sveti Koran stavi silni prst
- I reče pjan: "Ej, poštena mi lica,
- Slobode nema, nema već Poljica.
- Junaci da su? Tako svete Ćabe,
- Junaka vidje l' tko vas od njih kog?
- Junaci da su! Nijesu, već su babe.
- Da babu bar mi vidjet dade Bog,
- Da amo dođe, da mi lijepo priča
- Od tih junacih povrh gola griča."
- Al' jedva reko, eto iznenada
- U čador pašin čudna sunu sjen.
- Problijedi silnik; ženska lijepa, mlada
- Pred ljutim pašom stoji u taj tren:
- Tu pade preda nj ko sa gore vila
- I tri se puta paši poklonila.
- "Po imenu sam Mile Gojslavica",
- Tad djeva mirno Turčinu će reć,
- "A rodila me majka sred Poljica.
- Junaka tražiš? Sad ih nema već.
- Našinac žensku znao branit ne bi,
- Pa zato, pašo, dođoh evo k tebi."
- "Muhamed slavljen!" klik se paši ote,
- "Da svomu robu posla tolik dar,
- Tolike nikad ne vidjeh ljepote,
- Da, takve vile nema ni sam car.
- Oj, dođi, dođi, čarobnice djevo:
- Počinak, ljubav čekaju te evo!"
- A djeva stidno uza nj odmah sjede,
- Uz pašin živo privila se skut,
- Mahnićuć Hasan ljubi usne blijede,
- Jaganjcem u tren bude tigar ljut;
- Za Koran, sveca, cara malo pita,
- Jer plamteć ljubi, cjelujuć mahnita.
- Veće Hasan usnu, uljulja ga vila
- I gorske vile omamljivi pjev;
- Al' gle! Sad tiho podigla se Mila,
- Bogolik okom bljesnuo joj gnjev;
- Pogledala je smiješeć zmaja ljuta,
- Prekrstila se krstom do tri puta.
- Tad poput munje žarku zublju trgla,
- Pa kako sveti razjari je mah,
- goruću luč je digla, hrlo vrgla
- Ubojit gdje je stajo turski prah:
- Zaruknu s trusa zemlja vasiona,
- A u zrak sune paša - sunu ona.
- Ravnica plamti kao žarko more,
- Ko s krvi mrka porumenje noć,
- Smrtonosne to traci jesu zore,
- U vrtlogu tom hara đavla moć:
- Svud bjesni metež uz to ravno polje,
- A Turke Turčin pobjesnjeli kolje.
- Al' četa s hridi prosula se strme,
- Turadija tu zaman traži bijeg.
- Hrvatice tu puške širom grme,
- Visoko sijeva Svetog Jurja stijeg;
- Ni cigle glave iznese tuđinac,
- Sve Turke ponor proguta Iljinac.
- Zborište pusto, nema više vijeća,
- Po kneževu se stolu vije mah,
- Izmijenila se zla i dobra sreća,
- A slavni barjak sad je pepo, prah:
- Nu vazda rodu sveta su Poljica
- I vazda slavna Mile Gojslavica.