Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Prve hrvatske oblasti

13. Prve hrvatske oblasti

uredi

Vjerni svomu zadanom obećanju - nijesu pokršteni Hrvati provaljivali u tudje zemlje. Zato i ne govore o njima ono­dobni povjesničari sve do vladanja Karla Velikoga. Ne možemo dakle hrvatsku povijest osmoga stoljeća pratiti onako, kako ćemo to činiti za kasnijih stoljeća.

Sigurno je samo to, da Hrvati još nijesu osnovali jedinstvenu državu svoju. Pojedina plemena hrvatska živu odijeljeno, a svakomu plemenu stoji na čelu »ban«. Na zemljištu stare Dalmacije nalazimo više malih oblasti. Izmedju Velebita, Une, Kupe i Jadranskoga mora (dakle u staroj Liburniji i Japodiji) bijaše jedna, a u Istri po svoj prilici druga oblast. Ove zemlje zajedno sa Dalmacijom od Velebita do rijeke Cetine činile su banovinu »Bijelu Hrvatsku«. Izmedju Cetine i Neretve nalazimo posebnu oblast »Neretvu«; potonjoj pripadahu i susjedni otoci: Brač, Hvar, Kor­čula, Mljet, Vis i Lastovo. Istočno od Neretve sterala se oblast Bosna oko gornjega toka rijeke Bosne. Na jugu od Neretve nalazimo tri oblasti: Zahumlje, Travunju i Duklju, koje su činile t. zv. »Crvenu Hrvatsku«. Zahumlju pripadala je današnja Dalmacija izmedju Neretve i Dubrovnika sa susjednim dijelom Hercegovine. Travunja se nalazila južno od Zahumlja do Crne Gore i Boke kotorske. Dukljom pak zvala se današnja Crna Gora i najjužnija Dalmacija. Hrvati su valjda i u Panoniji osnovali više oblasti. Poznate su nam ipak samo dvije: sisačka ili posavska na zapadu, a sri­jemska na istoku.

Posve je prirodno, da su neki banovi u Dalmaciji težili za tim, da pre­vladaju nad drugim plemenima hrvatskim. Tako je medju banovima do­lazilo do ratova. O tima domaćim ratovima hrvatskim nijesu pisali suvremeni povjesničari bizantinski, jer se to ne tiče njihove države. Ipak znamo, da se za prevlast nad ostalim banovima najviše otimahu banovi »Bijele Hrvatske«. Njihovomu je nastojanju bilo u prilog, što se u gradu Splitu - dakle u primorju »Bijele Hrvatske« - nalazilo sjedište nadbiskupa svih Hrvata. Tako je ondje već koncem 7. stoljeća osilio ban Radoslav, pokorivši neka susjedna plemena hrvatska. Za Radoslava nam se kaže, da je god. 688. potukao i Arbanase (potomke starih Ilira), te osvojio njihovu zemlju (na jugu »Crvene Hrvatske«) sve do Lješa. Može se nekom sigur­nošću ustvrditi, da su banovi »Bijele Hrvatske« koncem 8. vijeka imali vrhovnu vlast nad svima županima u Dalmaciji. Zato im suvremeni strani pisci daju naslov »dux Dalmatiae et Liburniae«. Ipak njihova vlast ne do­pire nad gradove: Zadar, Trogir, Split i Dubrovnik. Ovi gradovi s oto­cima: Rab, Krk i Osor (današnji Cres i Lošinj) - čine i dalje t. zv. rimsku ili bizantinsku Dalmaciju, kojom upravlja carski namjesnik u Zadru.

Mnogo teže dane provodili su oni Hrvati, koji se nastaniše sjeverno od Kupe i Save: u t. zv. Panoniji. Njima bi često dosadjivali divlji Avari, provaljujući na brzim konjima preko Drave i Dunava. Najviše su stradali Hrvati u srijemskoj banovini, za koju se otimahu Avari i Bugari. Polovi­com 8. stoljeća prevladaše ondje Avari. Odsada nam se u Panoniji spo­minje samo sisačka ili posavska banovina hrvatska.


Prethodno poglavlje: Povijest Hrvatske I. (R. Horvat) Sljedeće poglavlje:
Pokrštenje Hrvata Karlo Veliki