Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Kralj Stjepan I

27. Kralj Stjepan I

Iza god. 1035. umre kralj Krešimir "Suronja", a naslijedi ga njegov sin Stjepan I.1 Novi kralj hrvatski pošalje u Carigrad svoga rodjaka Dobronju, da se pokloni caru Mihajlu IV. Paflagoneu. No u Carigradu nijesu bili skloni kralju Stjepanu, koji je neprijatelj Mlečana, saveznika bizantinskih. Zato car baci Dobronju u tamnicu, a protiv kralja hrvatskoga pošalje brodovlje. Tako dodje do rata izmedju Grka i Hrvata. Bizantinsko brodovlje bijaše dakako jače, te je osvojilo primorje hrvatsko. Grcima dapače podje za rukom, te su zarobili i u Carigrad odveli Dobronjinu ženu i sina. Dobronja umre u tamnici, dočim se njegov sin poslije ljutoga stradanja oslobodio ropstva.2

Ipak se naskoro promijenila politika bizantinska. Hrvati i Srbi u Duklji, Travunji i Zahumlju bijahu još god. 1034. ustali protiv gospodstva bizantinskoga. Njihov vodja Stjepan Vojislav sretno suzbije grčke vojske, te god. 1042. osnuje samostalnu državu Duklju. Iste godine postade carem bizantinskim Konstantin IX. Monomah. Ovaj uvidi, da ne će moći održati svoju vlast u primorju hrvatskom. Da barem spasi svoje pravo na to primorje, imenuje Konstantin hrvatskoga bana Stjepana Prasku »carskim protospatarom« u Dalmaciji. Sada su gradovi dalmatinski brzo došli pod vlast kralja Stjepana. Njegov ban Stjepan Praska stanovao je u Zadru, gdje g. 1042. zajedno sa svojom suprugom Marijom dariva samostan sv. Krševana velikim posjedima.3

Toga nijesu mogli trpjeti Mlečani. Oni su naprotiv čekali samo zgodan Čas, da kralju hrvatskomu otmu primorje u Dalmaciji. Njima dakle dobro dodje, što je g. 1046. morao iz Ugarske bježati kralj Petar Mlečanin, sin Otona Orseola. Sada se više nijesu trebali bojati, da bi taj Petar mogao priskočiti u pomoć svomu tetku Stjepanu, kralju hrvatskomu. Zato mletački dužd Dominik Kontarini započne ratovati s kraljem hrvatskim. Duždu podje za rukom, te je g. 1050. zauzeo i Zadar4. Velika borba izmedju Hrvata i Mlečana vodila se ponajviše oko Raba, Krka i Osora. Radi strašne okrutnosti u tome ratu* odrakao se osorski biskup Gaudencije svoje časti, te se vratio u Italiju, odakle bijaše rodom.5 Drugi nam izvor kazuje, da je hrvatski kralj Stjepan ratovao takodjer na sjeveru, provaljujući u Ugarsku, valjda radi toga, što je odanle bio istjeran njegov nećak Petar. Na istoku pak raširio je kralj Stjepan svoju moć sve do rijeke Drine.6

U vrijeme kralja Stjepana I. dodjoše Normani u južnu Italiju, gdje je Robert Guiskard sredinom 11. vijeka osnovao nezavisnu normansku državu. Oko g. 1040. utemeljio je kralj Stjepan u Kninu biskupiju, koja je na sjeveru dopirala sve do rijeke Drave. Kninski biskup nosio je naslov »hrvatski biskup« (episcopus Chroatensis). Prvim biskupom u Kninu spominje se g. 1042. Marko.7

Prethodno poglavlje:	Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)	Sljedeće poglavlje:
Krešimir »Surinja« i Gojslav		Petar Krešimir