Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Drugo doba Ljudevita I.

42. Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Drugo doba Ljudevita I.

Hrvatska je iza 36-godišnjeg ratovanja došla do mira. Odsada su banovi bili više upravnici, nego li vojvode. Ipak se opaža, da Ljudevit nema povjerenja u domaće velikaše hrvatske. Ne će naime da njima povjeri bansku čast, već namješta isključivo tu-djince. Mjesto Šubića, Nelipića, Frankopana, Kurjakovića i Babonića — vidjamo na banskim stolicama gotovo same Magjare. Po istom načelu namješta Ljudevit i za palatine ugarske većinom strance. Isprvice vlada u sjevernoj Hrvatskoj ban Leustahije, a u južnoj Nikola Seč; ovaj bijaše takodjer knez u Zadru i u Spljetu. Da uredi prilike u Hrvatskoj, zaputi se ovamo god. 1360. kralj Ljudevit sa svojom suprugom Jelisavom. Kralj je boravio i pravdu krojio u Zagrebu, a kraljica u Zadru. Sjevernom je Hr­vatskom 5 godina (1362.—1366.) iza Leustahija upravljao zagrebački biskup Stjepan Kanižaj. Istom god. 1366. imenuje kralj „banom čitave Slavonije" iskusnoga Nikolu Seča, koji vlada do g. 1368. Banovi pak u južnoj Hr­vatskoj bijahu redomice: Konja Sečenj (g. 1366. i 1367.). Mirko Lacković (g. 1368.) i Šimun Mauricijev od plemena Pok (g. 1369. i 1370.). „Banom čitave Slavonije" postade g. 1368. kraljev ljubimac Petar Cudar, kojemu ta vlast ostade sve do g. 1380.' Mladi hrvatski herceg Ivan, sin kraljeva brata Stjepana, umre još g. 1360. Pošto kralj nije imao ni sina ni brata ni sinovca, ostade Hrvatska 9 godina bez hercega. Istom g. 1369. imenuje Ljudevit hercegom hrvat­skim svoga dalnjega rodjaka Karla Dračkoga.2 Karlo je hercešku vlast počeo vršiti 6. svibnja 1371., kada izdaje prvu povelju u Zagrebu,3 te je Hrvatskom vladao sve do g. 1376. Sam se u poveljama zove „her­ceg kraljevine Slavonije" ili „herceg Dalmacije i Hrvatske". Redovito sta­nuje u Zadru, odakle sam upravlja južnom Hrvatskom, gdje u to vrijeme nema posebnih banova. Isprvice utječe na njegovo vladanje kralj Ljudevit, koji je g. 1371. osobno boravio u Hrvatskoj. Poslije uze Ljudevit nasto­jati, da Karlu Dračkomu pribavi prijestolje u Napulju, gdje još uvijek vlada griješna Ivana I. Mjeseca svibnja g. 1376. otplovi Karlo sa svojom ženom Margaretom u Napulj.4 Sada postade banom južne Hrvatske (po trećiput) Nikola Seč, koji vlada godine 1377.—1380.

Ljudevit se iza smrti Kazimira Velikoga g. 1370. uspeo na prijestolje poljsko. Odsada nema više vremena, da se brine za prilike na Balkanskom poluotoku. Time se najviše okoristio bosanski ban Stjepan Tvrtko. Ovomu dobro dodje i tužno stanje u susjednoj Srbiji, gdje iza smrti kralja Vukašina i Uroša IV. (g. 1371.) nema pravoga vladara. Pošto je Tvrtko po svojoj baci Jelisavi (kćeri raskralja Stjepana Dragutina) bio potomak ženske loze Nemanjića, smatrao se baštinikom prijestolja srpskoga. Tvrtko se složi sa knezom Lazarom Hrebljanovićem, koji je prevladao u jednom dijelu današnje Srbije, premda su protiv njega radili Vukašinovi sinovi: Andrija i Marko („Kraljević"). U sretnim ratovima sa zetskim knezom Gju-rom Balšićem steče Tvrtko oblast Travunju, t. j. današnju južnu Herce­govinu (Trebinjsko polje), te komad Primorja izmedju Dubrovnika i Kotora, t. zv. župe Konavle i Dračevicu. Otevši još Nikoli Altomanoviću dio Raše, t. j. Podrinje i Novipazar do grada Sjenice, ode Tvrtko na grob sv. Save u Mileševo, gdje se (g. 1377.) „sugubim vijencem" (t. j. dvostrukom kru­nom) okruni za kralja srpskoga i bosanskoga. Ovim je činom Tvrtko do­tadašnju banovinu bosansku uzvisio na čast samostalne kraljevine. Tvrtko uredi u Bobovcu kraljevski svoj dvor i uvede nova dvorska dostojanstva.3 Kao saveznik republike Genue zarati'se Ljudevit g. 1378. s Mleča­nima, koji su zatirali trgovinu gradova dalmatinskih. Ljudevit pošalje svoju vojsku u Italiju, da ondje osvaja gradove mletačke na kopnu. Naprotiv .se mletački vojvoda Vettore Pisani sa 36 galija zaputio u Dalmaciju, da škodi primorskim gradovima. Najprije nastrada Kotor, koji se g. 1369. otrgnuo od zetskoga kneza Jurja Balšića6 i stavio pod zaštitu kralja Lju­devita. Mlečani udare na Kotor, te ga 14. kolovoza 1378. osvoje. Čitav grad bude opiijenjen i zapaljen; Pisani dapače dade u Mletke otpremiti i svete moći iz crkvi kotorskih.7 Iza toga krene Pisani na sjever, da udari na Zadar. No taj grad bijaše dobro utvrdjen, te ga Mlečani nikako nijesu mogli zauzeti. Medjutim je u Jadransko more stigao genoveški admiral Lucijan Doria sa 17 ratnih ladja. Kao saveznik kralja Ljudevita pristane Doria pred Trogirom. Ovdje mu se pridruže takodjer neke hrvatske galije. S kopnenom vojskom po­dupirat će mornaricu hrvatski ban Nikola Seč.8 — Lukavi Mlečani dozna-doše za ove priprave, koje idu za obranom Trogira, Spljeta i susjednih otoka (Brača, Hvara i Korčule). Zato Pisani 24. listopada 1378. otplovi od Zadra pred Šibenik, jer je znao, da je slaba obrana toga grada. Mletački providur Ljudevit Loredano pozdravi Šibenčane ovako: ,,K Vama dolazi Pisani, koji u jednoj ruci drži grančicu mira, a u drugoj silu. Pri­hvatite li ono prvo, siguran Vam je imetak i život; odlučite li se za drugo, bit će Vama, kao što bijaše Kotoranima". Šibenčani se ipak odluče za otpor. No Mlečani brzo osvoje grad; Pisani pak dade Šibenik u istinu oplijeniti i zapaliti, kako je prije nekoliko mjeseci učinio s Kotorom.9 Nato se vrati pred Zadar, da nastavi blokadu toga grada. Zadrani su ulaz u luku zatvorili lancem. To im pomože, da su lakše odolijevali brodovlju mletačkom. — Da ne gubi vremena stajanjem pred Zadrom, pošalje Pisani 7. studenoga providura Ljude"/ita Loredana sa 10 galija na sjever. Lore-dano dodje pred grad Rab, tega pozove na predaju. Rabljani se bojahu sudbine Kotora i Šibenika; zato se 9. studenoga sastade gradsko vijeće, u kome je 81 od 85 vijećnika glasovao, da se grad ima predati Loredanu. Nato se Rabljani vrate pod vlast republike mletačke, te Loredanu izruče gradske ključeve. Po ugovoru, koji se do danas sačuvao, pristade Lore-dano na to, da Rabljani i nadalje živu po starim svojim običajima i za­konima ; ipak će Mlečani imenovati kneza (načelnika), koji će od republike dobivati upute, a od grada plaću.10 — Ohrabren dosadašnjim uspjesima, odluči Pisani, da će udariti na genoveško brodovlje. U tu svrhu doplovi 16. studenoga 1378. pred Trogir. Sutradan počnu Mlečani jurišati na trogirsku tvrdju, u kojoj se nalazio admiral Lucijan Doria. No Trogirani i Genovežani odbiju sve navale mletačke, te Pisani izgubi mnogo ljudi (600 mrtvih i 700 ranjenih).11 Još veća nevolja zadesi ga 7. svibnja 1379. kod Pule. Ovdje je na njega navalio genoveški admiral Lucijan sa 23 galije. Lucijan doduše pogibe u boju; ali njegov zamjenik Ambrozije Doria steče sjajnu pobjedu. Mlečani izgubiše 15 ladja i 2400 ljudi zajedno s rat­nom blagajnom. Pisani se sa 7 galija vrati u Mletke, gdje bude bačen u tamnicu. — Godinu dana poslije toga okrene se Mlečanima ratna sreća. Vet-tore Pisani postade opet zapovjednikom brodovlja njihova. Kao takav za­robi on 24. lipnja 1380. u Chioggi (blizu Mletaka) 17 ladja i veliku vojsku genovešku.12 Odmah nato poleti prema Zadru. Ipak je i sada uzalud udarao na taj grad. Zato počne iz osvete pustošiti obale primorja hrvat­skoga, a na moru hvatati brodove naše. Poslije smrti njegove (13. kolo­voza 1380.) nastavi taj posao Ljudevit Loredano, novi admiral mletački. Loredano zapali grad Senj (29. kolovoza) i Basku (na otoku Krku).13 Nedaće na moru prisile napokon kralja Ljudevita na pregovore o miru s Mlečanima. Mir bude sklopljen 8. kolovoza 1381. u Turinu. Ljudevit vrati republici mletačkoj sve gradove, što ih je u Italiji osvojila kopnena vojska njegova, jednako se republika odrekla Raba i drugih gradova u Hr­vatskoj i Dalmaciji. Uz to se republika obvezala, da će Ljudevitu nado­knaditi sav ratni trošak (100.000 dukata), i to tako, da će u ime kamata godimice davati po 7000 dukata.14

Prethodno poglavlje:	Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)	Sljedeće poglavlje:
Mlečani gube Dalmaciju		Kraljica Marija i kralj Karlo Drački