Povelja kneza Muncimira (892.)

Povelja kneza Muncimira (892.) autor: Muncimir (882.-910.), prijevod: Dukić, Josip.

Darovnica kneza Muncimira izdana dana 28. rujna 892. godine u Bijaćima kod Solina, kojom potvrđuje darovnicu kneza Trpimira splitskoj nadbiskupiji za crkvu sv. Jurja na Putalju. Sačuvana je u najstarijem prijepisu iz 1568. godine.

Transkript:

In nomine patris et filii et spiritus sancti. Anno utique, sacram postquam Christus carnem ex virgine sumpsit, DCCCXCII. indictione XI. sub die VI. kalendas octobrium. Cum magnae inter salonitanum et nonensem presulibus, verterentur de quadam facta donationae, a Tirpimiro piisimo duce in iuris sanctae matris ecclesiae Domnii et Anastasii beatorum martyrum, quandam mancipando ecclesiam sancti Georgii, quae sita est in Petalio; videntur contentiones; dicente Petro spalatensium archiepiscopo: hanc quam dicitis ecclesiam donatam a praefato duce, et priuilegii statuto roboratam, in nostrae iuris ecclesiae sub testimoniorum notitia mancipatum habemus. Respondens Aldefreda nonensis ecclesiae paesul, dicebat: non ita habetur, sed nostrae potius ecclesiae dominio detinetur, quoniam non in ecclesia sanctorum Domnii et Anasthaaii, ut dicitis, possidenda, sed ipsius presuli fruenda ad tempus tradita est. His ita habentibus comperto, placuit mihi Muncimir diuino munere iuuatus Croatorum dux, residente paterno solio, diuino spiramine communi consilio cum meis cunctis fidelibus, et primatibus populi omni opposita et praetermissa contentione, dictam iam sancti Georgii ecclesiam in sanctorum martyrum Domnii et Anasthasii, cum omni suo introitu et exitu subiugare priuilegio, cum servis et ancillis, campis et uineis, pratis et siluis, cuncta mobilia et immobilia omnia, quam ecclesiam teste et auctore deo volo, ut nullus deinceps de successoribus meis, de potestate spalatensium ecclesiae subtrahere audeat, vel quomodolibet diripere, sed iuxta priscam consuetudinem, ut donatam a patre meo recolimus, et mox per praesens priuilegium denuo mancipamus, ut omnino subiaceat dictae ecclesiae iure; qui vero postmodum auaritiae facibus accensus, atque in superbiae cornibus eleuatus, statuta nostra parui pendens, nuper factam ecclesiam a dominio sanctorum Domnii atque Anasthasii subtrahere voluerit, vel quolibet modulo donationem dictam nocere temptauerit iram omnipotentis dei coelorum arbitri saluatoris mundi incurrat, et sanctorum omnium maledictionis vinculo CCCXVIII patrum insolubiliter denodetur, descendantque super eum et domosua, sibique consentientibus, decem quas in Egypto habitae sunt plagae, et lepra Naaman Syri ab iis nunquam cum iis sanctorum constantia cum diabolo et eius horribilibus angelis, et Juda Iscariotae in gehennae barathro munerentur, ubi ignis non extinguitur, et vermes non moriuntur. Actum est in Biaci, ante fores ecclesiae sanctae Marthae martyris tempore et dimidium, nuper ut fuimus. Hoc palam testibus consentientibus, atque subscribentibus, dein ne aboleatur in posterum anulo nostro iussimus in calce signari.
Signum manu mei, qui sum Muncimiro auctore huius donationis cartulae.
Signum mei Budimiro iupano Palatino.
" " Zelliuero iupano Cleonie.
" " Petro iupano.
" " Prisna maccehario iupano.
" " Pruadra iupano cauallario.
" " Zelisto iupano camerario.
" " Zellidedo iupano pincernario.
" " Boledrago iupano camerario.
" " Budimiro iupano comitisse.
" " Cresamustlo camerario secundo.
" " Stephano filio Budimiri camerario tertio.
" " Zellidrago maccehario comitisse.
" " Prubitecho filio Petri iupani.
" " Dragasai filii Semicasui.
" " Tugina iupano armigeri.
" " Zitallo superposito monasteriis.
" " Leledrago iupano Clisse.
" " Paualio Linicena.
Sequenti autem die, qui est tertio calendis octobris, veniens ego saepe fatus dux in ciuitate Spalati ante sanctissimorum dictorum altaria, et priuilegii paginulam manu propria inter cetera munuscula, quae manus nostrae inuenire voluerant, super sacrosancti Domnii altario obieci, et donatione praedicta mancipata sancti Domnii abii.
Ego Firminus diaconus et capellanus dicti ducis, praecipiente mihi domino meo Muncimiro glorioso duce, coram dictis testibus audita scripsi, et postam tradita feliciter compleui.

Prijevod:

U ime Oca i sina i Svetoga Duha. Godine doista poslije nego je Krist Oca primio presveto tijelo od Djevice osamstotina dvadeset i druge, indikcije jedanaeste, četvrtih listopadskih kalenda.

Dok su vodene oštre prepirke između solinskoga i ninskoga biskupa o crkvi svetoga Jurja smještenoj na Putalju, nekoć od pobožnoga kneza Trpimira darovanoj prvacima svete majke Crkve blaženih mučenika Dujma i Staša, na riječi Petra,splitskoga nadbiskupa: "Pa za ovu rečenu crkvu, darovanu od spomenutoga kneza i zajamčenu ispravom o povlasticama, imamo po svjedočanstvu zapisa stečena prava naše Crkve."

Odgovarajući Aldefreda, biskup ninske Crkve govoraše: "Nije tako, nego štoviše pripada vlasti naše Crkve, jer nije predana u imanje Crkve svetoga Dujma i Staša, kako vi kažete, nego samom biskupu u privremeno uživanje." Doznavši o svim protivštinama i manjkavostima prepirke, ja, Muncimir, milošću Božjom knez Hrvata, sjedeći na očinskom prijestolju, po Gospodnjem nadahnuću, zajedničkim savjetom svih svojih vjernih i prvaka puka, povlasticom podčinih Crkvi svetih mučenika Dujma i Staša prije rečenu crkvu svetoga Jurja sa svim njezinim prihodom i rashodom, servima i ancilama, poljima i vinogradima, oranicama i šumama, svim pokretnim i nepokretnim. Hoću, Bog mi bio svjedok i zaštitnik, da se nijedan od mojih nasljednika ne usudi tu crkvu oteti ili bilo u čemu umanjiti vlast splitske crkve, nego je po starom običaju, darovanu od mog oca, vraćamo i upravo sada po ovoj povlastici opet svemu dajemo prava rečenoj Crkvi. Tko bi pak poslije zaveden lakomošću i podboden ohološću, omalovažavajući tek učinjenu našu ispravu, htio crkvu oduzeti vlasti svetih mučenika Dujma i Staša ili bilo kojim načinom pokušao spomenuto darovanje oštetiti, neka ga snađe srdžba Svemogućega gospodara nebesa, Spasitelja svijeta, te svih svetih, neka je sapet i nerazrješivim okovom prokletstva tri stotine i osamnaest otaca i neka padne na njega i njegov dom i na njegove pomagače deset egipatskih zala, a guba Naamana Sirca nikada ih ne ostavila, progutala ih zemlja kao Datana i Abirama, i kad im na posljednjem sudu bude suprotstavljena postojanost svetih, neka s đavlom i njegovim strašnim anđelima i Judom lškariotskim budu nagrađeni u ognju paklenom, gdje se vatra ne trne i crvi ne ugibaju.

Učinjeno u Bijaćima pred vratima crkve svete Marte mučenice, u vrijeme i dan kako je uprav bilo, pred ovim svjedocima koji pristaju i potpisuju. Zatim, da ubuduće ne prestane važiti, naredismo da se na donjem kraju zapečati našim prstenom.
Znak svojom rukom koji gore: Muncimir, izdavač ove darovnice.
" " Znak rukom Budimir, dvorski župan.
" " Znak rukom Željivek, župan Livna.
" " Znak rukom Petar, župan.
" " Znak rukom Priština, župan mačonoša.
" " Znak rukom Prvad, župan konjušnik.
" " Znak rukom Željist, župan komornik.
" " Znak rukom Željidjed, župan peharnik.
" " Znak rukom Boljedrug, župan komornik.
" " Znak rukom Budimir, župan kneginje.
" " Znak rukom Kržemistl, drugi komornik.
" " Znak rukom Stjepan, sin Budimirov, treći komornik.
" " Znak rukom Željidrag, mačonoša kneginje.
" " Znak rukom Pribitjeh, sin Petrov, župan.
" " Znak rukom Dragočaj, sin Samočasnov.
" " Znak rukom Tugina, župan štitonoša.
" " Znak rukom Žitalj, predstojnik samostana.
" " Znak rukom Zbidrag, župan Klisa.
" " Znak rukom Pavalj, lučonoša.

Sutradan pak, trećih listopadskih kalenda, kad sam ja, više puta spomenuti knez, došao u grad Split pred oltare rečenih svetaca, postavih svojom rukom na posvećeni oltar svetoga Dujma ispravu, uz druge darove do kojih sam mogao doći i, predavši prije rečeno darovanje svetom Dujmu, otiđoh. Ja, Firmin, đakon i kapelan rečenoga kneza, na zapovijed svoga gospodara slavnoga kneza Muncimira, pred spomenutim svjedocima napisah što sam čuo i poslije predaje sretno završih.