Postanak (Šarić)/Glava 48.
| Postanak (Šarić) |
1 Poslije poručiše Josipu: "Otac ti je bolestan." Tada uze on sa sobom obadva sina svoja Manaseha i Efraima.
2 Kad javiše Jakovu: "Sin tvoj Josip dolazi k tebi", skupi Izrael snage svoje i posadi se u postelji!
3 I reče Jakov Josipu: "Bog Svemoćni, El Šadaj, objavi se meni u Luzu u zemlji kanaanskoj i blagoslovi me,
4 I reče mi: "Učinit ću te plodnim i umnožit ću te i učinit ću te mnoštvom naroda i dat ću zemlju ovu potomstvu tvojemu nakon tebe u vječna vremena.
5 A sada obadva sina tvoja, što ti se rodiše u zemlji egipatskoj, i prije nego dođoh k tebi u Egipat, neka budu moji - Efraim i Manaseh neka budu moji kao Ruben i Simeon!
6 A djeca što su ti se rodila poslije njih neka budu tvoja, a po imenu svoje braće neka se zovu u nasljedstvu svojemu!
7Kad dođoh iz Mezopotamije, umrije mi Rahela u zemlji kanaanskoj na putu, kad je još samo malo bilo puta do Efrate, i ja je pokopah tamo na putu u Efratu, a to je Betlehem."
8 Kad Izrael vidje sinove Josipove, upita: "Tko su ovi?"
9 Josip odgovori ocu svojemu: "To su sinovi moji, što mi ih Bog darova ovdje." Tada on reče: "Privedi ih ovamo k meni, da ih blagoslovim!"
10 Oči Izraela bile su naime oslabile zbog starosti, tako da nije više mogao dobro vidjeti. Kad mu ih privede, poljubi ih i zagrli.
11 Onda reče Izrael Josipu: "Nijesam mislio da ću te opet vidjeti; a eto, Bog mi još dade da vidim potomke tvoje."
12 Nato ih Josip odmače opet od koljena njegovih i prignu se pred njim sve do zemlje.
13 Potom uze Josip obojicu, Efraima desnicom svojom, tako da je stajao Izraelu slijeva, i Manaseha ljevicom svojom, tako da je stajao Izraelu zdesna, i povede ih k njemu.
14 Izrael pruži desnicu svoju i metnu je na glavu Efraimovu, premda je ovaj bio mlađi, i ljevicu svoju na glavu Manasehovu, a držeći unakrst ruke svoje, makar je Manaseh bio prvorođenac.
15 Tada blagoslovi Josipa riječima: "Bog, pred čijim su licem hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je bio pastir od prvoga daha mojega sve do dana današnjega,
16 Anđeo, koji me je izbavljao iz svake nevolje, neka blagoslovi ove dječake. U njima neka ime moje i ime otaca mojih Abrahama i Izaka nadalje živi! Neka postanu mnogobrojni i neka se množe na zemlji!"
17 Kad vidje Josip, da otac njegov metnu desnu ruku svoju na glavu Efraimovu, nije mu to bilo drago, pa prihvati ruku oca svojega, da je premjesti s glave Efraimove na glavu Manasehovu.
18 Pritom reče Josip ocu svojemu: "Ne tako, oče moj, ovaj je prvorođenac. Metni desnicu svoju na glavu njegovu!"
19 Ali otac njegov ne htjede i reče: "Znam dobro, sine moj, znam dobro! I on će postati narod, i on će biti moćan; ali će mlađi brat njegov biti veći od njega, i potomci će njegovi postati mnoštvo naroda."
20 Blagoslov svoj nad njima završi riječima: "Imenima vašim blagoslivljat će Izraelci i govorit će: "Bog neka te učini kao Efraima i Manaseha!" Tako on stavi Efraima pred Manaseha.
21 Tada reče Izrael Josipu: "Evo, ja ću umrijeti, ali Bog će biti s vama i odvest će vas natrag u zemlju otaca vaših.
22 A ja tebi dajem jedan dio zemlje više nego braći tvojoj, što ga oduzeh Amorejima mačem i lukom."
| Postanak (Šarić) |