Postanak (Šarić)/Glava 30.
Postanak (Šarić) |
1 Kad Rahela vidje, da ne rađa djece Jakovu, poče Rahela zavidjeti sestri svojoj i reče Jakovu: "Daj mi djece, inače umrijet ću!"
2 Tada se Jakov rasrdi na Rahelu i reče: "Zar sam ja a ne Bog, koji ti uskrati blagoslov djece?"
3 Ona odgovori: "Evo ti osobna sluškinja moja Bilha; opći s njom, da ona rodi za moje krilo, te tako po njoj dođem do djece!"
4 I dade mu osobnu sluškinju svoju Bilhu za inoču, i Jakov je općio s njom.
5 Zatrudnje Bilha i rodi Jakovu sina.
6 Rahela reče: "Dosudi mi Bog pravo, kad usliši i moju molbu i pokloni mi sina." Zato mu nadjenu ime Dan.
7I opet zatrudnje sluškinja Rahelina Bilha i rodi Jakovu drugoga sina.
8 Tada reče Rahela: "Božje bojeve bojevah sa sestrom svojom, pa i pobijedih." Zato mu nadjenu ime Naftali.
9 I kad Lea vidje, da je prestala rađati, uze sluškinju svoju Zilpu i dade je Jakovu za ženu.
10 I sluškinja Leaina Zilpa rodi Jakovu sina.
11 Tada reče Lea: "Sretno!" Ona mu nadjenu ime Gad.
12 Potom sluškinja Leaina Zilpa rodi Jakovu drugoga sina.
13 Tada reče Lea: "sretna ja! Jest, sretnom će me slaviti žene," Zato mu nadjenu ime Ašer.
14 I kad Ruben izađe jedanput u vrijeme žetve pšenične, nađe na polju nadliške i donese ih materi svojoj Lei. Tada reče Rahela Lei: "Daj mi koji nadlišak sina svojega!"
15 A ona joj reče: "Zar ti nije dosta, što mi uze čovjeka mojega, pa ćeš mi sada uzeti i nadliške sina mojega?" A Rahela reče: "Zato noćas neka on slobodno bude kod tebe za nadliške sina tvojega!"
16 I kad je uvečer dolazio Jakov iz polja, izađe mu Lea u susret i reče: "K meni ćeš doći; jer te kupih za nadliške sina svojega!" Tako on provede onu noć kod nje.
17 Bog usliši Leau; ona zatrudnje i rodi Jakovu petoga sina.
18 Tada reče Lea: "Dade mi Bog plaću, jer dadoh sluškinju svoju čovjeku svojemu." Zato mu nadjenu ime Isakar.
19 Opet zatrudnje Lea i rodi Jakovu šestoga sina.
20 Lea reče: "Bog me obdari lijepim darom, sad će me čovjek moj poštivati, jer mu rodih šest sinova." Zato mu nadjenu ime Zebulun.
21 Kasnije rodi kćer, kojoj nadjenu ime Dina.
22 I spomenu se Bog Rahele, usliši je i darova joj radosti majčine.
23 Ona zatrudnje i rodi sina, te reče: "Oduze Bog sramotu moju."
24 I nadjenu mu ime Josip i reče: "Neka mi Gospod pridoda još jednoga sina!"
25 Kad Rahela rodi Josipa, reče Jakov Labanu: "Pusti me, htio bih poći u svoje mjesto i u svoju domovinu!
26 Daj mi žene moje i djecu, za koje sam ti služio, da idem; ta dobro znaš, kako sam ti služio."
27 Laban mu odgovori: "O da bih našao milost u očima tvojim! Znam, Gospod me je blagoslovio zbog tebe."
28 I on nastavi: "Odredi plaću, što je tražiš od mene, i dat ću ti je ti je."
29 On mu reče: "Znaš sam, kako sam ti služio, i što po meni postade stoka tvoja.
30 Malo je bilo, što si imao, prije nego dođoh k tebi, i to se umnoži silno, jer Gospod te je blagoslivljao pri svakom koraku mojem. A sad ću se i ja moći brinuti za kuću svoju?"
31 Onaj upita: "Što da i dadnem?" Jakov odgovori: "Ne trebaš mi ništa platiti. Ako pristaneš na ovo, što ću reći, opet ću ti čuvati životinje.
32 Pusti, da prođem danas sve životinje tvoje i da izlučim od njih svaki komad šaren i s biljegom! Svaki crn komad među ovcama i svaka s biljegom i šarena koza neka bude plača moja!
33 I na tom neka se pokaže poštenje moje ubuduće: kada dođeš, da vidiš plaču moju, neka bude sve, što nije šareno ili s biljegom među kozama i crno među ovcama, kao od mere ukradeno!"
34 Tada reče Laban: "Dobro, neka bude, kako si rekao!"
35 Nato izluči Laban još isti dan prugaste i biljegom jarce i sve šarene i s biljegom koze, sve, na čemu je bilo nešto bijelo, i sve, što je bilo crno među ovcama, i predade to sinovima svojima.
36 Onda odredi daljinu od tri dana hoda između sebe i Jakova. Jakov je naime pasao ostalu stoku Labanovu.
37 Tada Jakov donese sebi zelenih prutova topolovih, ljeskovih i kestenovih i oguli na njima bijele pruge time, da je otkrio bjelinu na prutovima.
38 Potom je metao oguljene prutove upravo pred životinje u žljebove, u korita, kamo su dolazile životinje da piju. One su se naime parile, kad bi dolazile da piju.
39 Jer su se životinje parile gledajući u prutove, to bi životinje omladile prugaste, šarene i s biljegom mlade.
40 Janjad bi onda Jakov izlučio. Tako se je brinuo, da mlade životinje u stadu Labanovu budu prugasti i crni komadi. Tim je namaknuo sebi posebna stada, što ih nije stavljao među životinje Labanove.
41 I kad su se god parile jake životinje, metao bi Jakov prutove u žljebove, da se omlade pred prutovima.
42 A pred slabe životinje nije ih metao. Tako je Laban dobivao slabe životinje, a Jakov jake.
43 Tako se čovjek veoma obogati i dobi mnogo stoke, sluškinja i sluga, deva i magaraca.
Postanak (Šarić) |