Postanak (Šarić)/Glava 21.
| Postanak (Šarić) |
1 Gospod pohodi Saru, kao što je bio obećao, i učini Gospod na njoj, kao što je bio unaprijed rekao.
2 Sara zatrudnje i rodi Abrahamu u starosti njegovoj sina u vrijeme, što ga je Bog unaprijed odredio.
3 Abraham nadjenu ime novorođenom sinu svojemu, kojega mu rodi Sara, Izak.
4 Abraham obreza sina svojega Izaka, kad mu je bilo osam dana, kao što mu je bio zapovjedio Bog.
5 Abrahamu je bilo sto godina, kad mu se rodio sin Izak.
6 Tada reče Sara: "Smijeh mi Bog pripravi, i svaki, koji čuje o tom, smijat će se zbog mene."
7Reče dalje: "Tko bi bio ikad rekao Abrahamu, da će Sara još dojiti djecu? Pa ipak ja mu rodih sina u starosti njegovoj."
8 Dječak odraste i bi odbijen od prsiju. Abraham na taj dan, kad bi Izak odbijen od prsiju, priredi veliku gozbu.
9 A kad vidje Sara, kako se sin Egipćanke Agare, kojega je bila rodila Abrahamu, podsmijeva,
10 Ona reče Abrahamu: "Otjeraj tu sluškinju i sina njezina, jer sin te sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom Izakom."
11 A to Abrahamu bi vrlo neugodno zbog sina njegova.
12 Tada reče Bog Abrahamu: "Neka ti ne bude žao za dječaka i za sluškinju tvoju; poslušaj Saru u svemu što ti kaže, jer samo oni, što proizađu od Izaka, imaju vrijediti kao potomci tvoji.
13 Ali ću i sina sluškinje učiniti narodom, jer je potomak tvoj."
14 I tako Abraham drugoga jutra uze kruha i mješinu vode i dade to Agari metnuvši joj na leđa; i dječaka joj dade i otpusti je. Ona tada ode i lutala je po pustinji Beer Šebe.
15 A kad nesta vode u mješini, stavi dječaka pod jedan grm.
16 Otide dalje i sjede po strani daleko, koliko može luk dobaciti; i reče u sebi: "Ne mogu da gledam, kako umire dijete." Tako je sjedila po strani i počne glasno plakati.
17 A Bog je čuo glas dječakov, i anđeo Božji viknu Agaru s neba: "Što ti je, Agaro? Ne kloni duhom, jer Bog je čuo glas dječakov tu, gdje leži.
18 Hajde, uzmi dječaka i drži ga čvrsto za ruku; jer ja ću ga učiniti velikim narodom,"
19 Tada joj Bog otvori oči, te ugleda studenac. Ona ode tamo, napuni mješinu vode i dade dječaku da pije.
20 I Bog je bio s dječakom; on odraste i nastani se u pustinji i postade vješt u strijeljanju lukom.
21 A prebivao je u pustinji Paranu; a mati njegova oženi ga iz zemlje egipatske.
22 U to isto vrijeme imadoše Abimelek i poglavica vojske njegove Fikol s Abrahamom ovaj govor: "Bog je s tobom u svemu, što radiš.
23 Stoga zakuni mi se ovdje Bogom, da nećeš nikada nevjerno raditi ni proti meni ni proti svemu potomstvu mojemu! Kao što sam ja tebi iskazivao prijateljstvo, tako ga ti iskazuj i meni i zemlji, u kojoj prebivaš kao gost!"
24 Abraham odgovori: "Jest, hoću se zakleti."
25 Ali Abraham pozva na odgovor Abimeleka zbog studenca, što su ga sluge Abimelekove bile na silu posvojile.
26 Abimelek reče: "Ne znam, tko je to učinio, a ti mi o tome ni jesi ništa rekao, niti sam do danas što o tome čuo."
27 Tada uze Abraham ovaca i goveda i dade ih Abimeleku, i sklopiše savez među sobom.
28 Potom Abraham odvoji od ovaca sedmero janjadi.
29 Upita Abimelek Abrahama: "Što ima da znači to sedmero janjadi, što si ih odvojio?"
30 On odgovori: "Ovo sedmero janjadi moraš ti od mene primiti; jer taj dar ima da bude meni za svjedočanstvo, da sam ja iskopao ovaj studenac."
31 Zato se to mjesto prozva Beer-Šeba, jer se ondje među sobom zakleše.
32 Tako oni sklopiše savez u Beer-Šebi. Tada se Abimelek i Poglavica vojske njegove Fikol podigoše i vratiše se natrag u zemlju filistejsku.
33 A Abraham zasadi stablo tamarisku u Beer-Šebi i prizva ondje ime Gospoda, Boga vječnoga.
34 Abraham proboravi još dugo vremena kao tuđinac u zemlji filistejskoj.
| Postanak (Šarić) |