Poraz i smrt Nikanorova
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Poraz i smrt Nikanorova |
- 17 Ohrabreni izuzetnim Judinim riječima, sposobnim udahnuti srčanost i dati mladim ljudima jednu muževnu dušu, Židovi odlučiše da se ne utvrđuju u jednom taboru, već da smiono prijeđu u napad i, prsa u prsa, prepuste odluku dobroj sreći, budući da grad, vjera[176] i *svetište bijahu u opasnosti;
- 18 jer zabrinutost glede žena i djece, braće i bližnjih, vrijediše malo za njih, dok prvi i najveći strah bijaše za posvećeni Templ.
- 19 Zebnja onih koji bijahu zatvoreni u grade ne bijaše manja, zabrinuti onim što će biti od pothvata u goloj ravnici.
- 20 Za vrijeme dok svi očekivaše skori rasplet, neprijatelji se bijahu već okupili i postrojili svoju vojsku u bojnom poretku.
- 21 Makabejac osmotri nazočne postrojbe, različiti izgled njihovog oružja i divrljačku pojavu slonova. On podiže ruke prema nebu[177] i zazva Gospoda koji izvodi čuda, jer je znao da to nije po oružju, već prema njegovoj odluci, što on dodijeljuje pobjedu onome koji su je dostojni.
22 U svom zazivanju, on govoriše: O ti, Gospodaru, ti koji si poslao svog anđela u vrijeme Ezekiasovo, kralja Judeje, i on je istrijebio 185.000 ljudi vojske Senakeribove.
- 23 Pošalji sada također, o vladaru nebesa, jednog dobrog anđela pred nama za posijati strah u užas.
- 24 Nek veličinom tvoje ruke budu zapanjeni oni koji su došli, *huljenjem na usnama, napasti tvoj sveti narod! I on završ tim riječima.
- 25 Dok Nikanorovi vojnici napredovahu uz zvuke trubalja i ratne pjesme,
- 26 Judini ljudi se pobiše s neprijateljima izgovarajući svoja zazivanja i molitve.
- 27 Boreći se svojim rukama i moleći Boga iz svog srca, oni oboriše barem 35.000 ljudi i silno se obradovaše tom očitovanju Božjem.
- 28 Rad se završio, oni slomiše radosno redove, kad prepoznaše Nikanorovo tijelo, pokriveno njegovim oklopom.
- 29 Usred jadikovki i pomutnje, oni blagosiljaše vrhovnog Gospodara jezikom svojih otaca[178].
- 30 Onaj koji, u prvom redu, bijaše posvetio tijelo i dušu svojim sugrađanima, koji bijaše sačuvao jednu nježnu privrženost svojim sunarodnicima, zapovijedi odsjeći glavu Nikanoru i njegovu ruku sve do ramena i odnijeti ih u Jeruzalem.
- 31 On i sam tu dođe, sazva svoje sunarodnike, rasporedi svećenike pred *oltarom i posla tražiti ljude iz tvrđave[179].
- 32 Pokazujući glavu gnusnog Nikanora i ruku koju taj besramnik bijaše pružio drsko protiv svete Kuće Sve-Mogućeg,
- 33 on odsiječe jezik bezbožnom Nikanoru i reče da se u komadima ponudi pticama i da se objesi nasuprot Templu plaća njegovoj ludosti.
- 34 Tada svi podigoše prema nebu blagoslove slavodobitnom Gospodu, govoreći: Blagoslovljen onaj koji je sačuvao svoje sveto mjesto izuzevši ga od prljanja!
- 35 Juda zakači Nikanorovu glavu o Tvrđu kao jedan svima očigledan i vidljiv znak pomoći Gospodove.
- 36 Jednim javnim glasovanjem oni propisaše svima da ne puste ovaj dan proći bez označavanja, već da slave trinaesti dan dvanaestog mjeseca, zvanog Adar[180] na aramejskom, uoči dana zvanog Mardoše.
