Popijevka Radića Vukojevića

Popijevka Radića Vukojevića autor: nepoznat

Iz Dubrovačkoga rukopisa, sredina 18. st., vjerojatno djelo ruku Ivana Marija Matijaševića.

Tri mi kopja ćerahu Radića Vukojevića,

dobroga junaka,

oni mi ga ćerahu lijepom zelenom planinom,

dobroga junaka.

Nigdje mi ga, junaka, dostignuti ne mogahu.
Ali mi se Radiću huda sreća dogodila,

nebogu junaku:

Konjic mu se popuze po travi po djetelini.
Pade nebog Radiću ničice na crnu zemlju.
Tri ga kopja bijahu ob jednome udarila.
I š njega mi svukoše do tanke bijele košulje.
Ali mi se Radiću gulsarom drago moljaše:
"Nemojte mi mahrame s bijela lica podizati,
da mi lice ne izgrde sivi orli i vranovi!"