Pokraj jaslica

Pokraj jaslica
autor: Sida Košutić

Opet će zamirisati jeline grane, lijepe, zelene i sočne. Opet će u duši procvasti ljepota davnoga djetinjstva, kad smo bili nevini pa nam je lako bilo vjerovati da tamo, pod borom, u jaslicama leži Bog, dobri Isuskrist. Bili smo djeca!

Danas nismo djeca. Ne samo po godinama. Nismo djeca ni po čistoći duše. Doživljaji brišu vjeru, udaraju nas grubim činjenicama. Suvremen čovjek poznaje samo goli život, bijednu svakidašnjost, pustu materiju; vjeruje u snagu šake, u pobjedu taneta. Suvremen je čovjek utisnuo svoj lik u jezovita zbivanja, koja huje zemljom, a iz njih plače i jeca izranjena duša čovječanstva.

I suvremeni će čovjek sjesti pod božićnu jelu. Po običaju. Tako je bilo u djetinjstvu, pa je tako i danas. Ipak, nije bilo tako u djetinjstvu. Tu je samo dekoracija, ali duše nema, jer nema Boga. Rođenje Kristovo je rođenje Ljubavi.

Već je bilo u prošlosti, pa i sada govora o vrijednosti ljubavi, i ponavljanje oduzima snagu riječi, ostavlja je bez učinka. Ipak, danas znamo, jer i duboko osjećamo, da smo gladni ljubavi i da nam nikad nije previše slušati njezin topao zvuk. Na svakome koraku odjekuje lupanje te gladi, žurimo se nekamo, sami ne znamo gdje ćemo se zaustaviti, ali znamo da želimo ljubavi. Želimo ono čega nemamo. A nemamo Boga! Sve je usredotočeno u ljudsku snagu. A ta snaga i radi. Već dugo radi. Pa što je učinila…?!

Bolje je zaboraviti, bar na dan-dva. Rodoljubni bezvjerac sjest će pod božićnu granu. Sjetit će se djetinjstva. No neće se sjetiti da se u jaslicama rodila Ljubav, koja vjekuje, makar i zaboravljena i zabačena. Mudrost raznih teorija već je iscijeđena, čovjeku nije pružila ono što mu je najpotrebnije, jer nije zavirila u božansku stranu njegove duše. Vrlo smo zamršeni dok nam je ugodno i dobro, no kad nas udari zlo, veoma smo jednostavni i malo nam treba. Tada spoznajemo da je u ljubavi najdublja mudrost.

Pa i Božanstvo, u kojemu je sva mudrost, dolazi kao Ljubav. Krist donosi čovjeku pobjedu duha nad materijom, pobjedu ljubavi nad mržnjom, pobjedu praštanja nad osvetom; donosi mirisav cvijet najsvjetlijega dana: Ljepotu i Svjetlost.

Betlehemska zvijezda pokazala nam je put kojim valja poći, a Bog nam ga osvjetljuje.

Pođimo. Obnovljeni, nanovo rođeni, sa sjajem božanske ljubavi. Kad bude vrijeme da stanemo i da se odmorimo, imat ćemo za sobom časna djela, koja će nam najljepše okruniti našu Domovinu.