Pohvala Rimljana
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Pohvala Rimljana |
- 8 1 Slava Rimljana stiže do Judinih ušiju: bijahu to smioni bojovnici, dobrohotni prema svima koji se svrstavahu s njihove strane, podijeljujući prijateljstvo svima onima koji dolaziše k njima3 i bojahu to srčani bojovnici. 2 Ispričaše mu njihove ratove, i podvige koje ovi bijahu izveli kod Galaćana4, koje oni bijahu pobijedili i podvrgli plaćanju danka 3 i sve što bijahu učinili u pokrajini Španjolskoj5 za domoći se rudnika zlata koji se ondje nalaziše, 4 kako se oni bijahu domogli te zemlje zahvaljujući svojoj vještini i svojoj ustrajnosti naime, mjesto bijaše jako udaljeno od njih; bijaše čak i kraljeva pridošlih s na kraj zemlje za napasti ih, oni ih bijahu smrvili, nanoseći im jedan veliki poraz, dok drugi njima plaćahu godišnji danak; 5 najzad, oni bijahu potukli Filipa, Perzijance, kralja Kitijanaca1, kao i one koji se bijahu digli protiv njih, i bijahu ih oni pokorili.
- 6 Antioh Veliki, kralj Azije, koji bijaše napredovao prema njima za potući ih s 120 slonova, konjicom, kolima i jednom veoma brojnom vojskom, bijaše poražen od njih2 7 i, uhvaćen živ, on njemu bijaše nametnuo, njemu i njegovim nasljednicima, plaćanje u određeno vrijeme jedan težak namet i isporuku talaca3. 8 Oduzeta mu je indijska zemlja, Medija, Lidija i neke od njegovih najljepših pokrajina u korist kralja Eumena4. 9 Oni iz Grčke odlučiše otići istrijebiti ih. 10 Rimljani budući saznali stvar poslaše protiv njih samo jednog generala, zaratiše s njima, i pade među Grcima jedan veliki broj žrtava, njihove žene i njihova djeca biše odvedeni u zarobljeništvo; Rimljani opljačkaše njihova dobra, pokoriše njihovu zemlju, razoriše njihove tvrđave i podvrgnuše ih jednom ropstvu koje traje sve do ovog dana1.
- 11 Oni tako bijahu uništili i pokorili druga kraljevstva i otoke koji im se bijahu odupirali, 12 ali svojim prijateljima i onima koji se oslanjahu na njih oni bijahu sačuvali svoje prijateljstvo. Oni su pokorili obližnje i udaljene kraljeve i sve one koji čuvši za njihovo ime njih se uplašiše. 13 Ovi vladaše, koje oni ocijeniše dostojnima vladati i primati njihovu pomoć, ali drugi, njih oni izvlastiše. Oni su na vrhuncu svoje moći.14 Usprkos svemu tome, nitko između njih ne stavi dijademu, niti ogrnu purpur2 za podići se putem njega. 15 Oni su si izabrali jedan senat gdje držaše savjetovanje svaki dan 320 članova koji vijećaše neprekidno o poslovima naroda, da bi mu osigurali dobar red. 16 Oni povjeravahu svake godine samo jednom čovjeku zaduženje upravljati i gospodstvo nad svim njihovim carstvom, i svi mu se pokoravahu, njemu jednom, bez ikakve zavisti i ljubomore.
