Poglavlja 17. - 20.
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Poglavlja 17. - 20. |
17 1 Sva zajednica sinova Izraelovih pođe iz pustinje Sin, prelazeći svoje etape na zapovijed GOSPODOVU. Oni taborovaše u Refidimu1, ali tu ne bijaše vode puku za piti.
2 Narod ukori Mojsija: »Dajte nam piti vode «, rekoše oni. Mojsije im reče: »Zašto me korite? Zašto stavljate na kušnju GOSPODA2«
3 Ondje, narod ožedni; narod zagunđa protiv protiv Mojsija: »Zašto si dakle, reče on, nas doveo iz Egipta? Da me pustiš umrijeti od žeđi, mene, moje sinove i moja stada?«
4 Mojsije zavapi prema GOSPODU: »Što trebam učiniti za ovaj puk? Još malo i oni će me kamenovati.«
5 GOSPOD reče Mojsiju: » Pođi ispred naroda, uzmi sa sobom nekoliko *starješina Izraelovih; štap kojim si udario Rijeku3, uzmi štap u ruku i pođi.
6 Ja ću se nalaziti ispred tebe, ondje na stijeni - u Horebu4 -. Udarit ćeš stijenu, i otud će izići voda i narod će ju piti. « Mojsije učini tako, pred očima starješina Izraelovi.
7 On nazva to mjesto Masa i Meriba - Iskušavanje i Kavga5 radi kavge sinova Izraelovih i jer su stavili na iskušenje GOSPODA govoreći: » GOSPOD da li je među nama, da ili ne ? «
8 Tada, Amalek1 dođe boriti se s Izraelom u Refidimu.
9 Mojsije reče Jošui: » Izaberi nam ljude i iziđi boriti se protiv Amaleka; sutra2, ja ću stojati na vrhu brežuljka, sa štapom Božjim u ruci. «
10 Kako Mojsije bijaše rekao, Jošua zapodjenu borbu protiv Amaleka, dok Mojsije, Aaron i Hur bijahu se uspeli nana vrh brežuljka.
11 Onda, kad Mojsije podizaše ruku Izrael bijaše jači; kad on spuštaše ruku Amalek bijaše jači.
12 Ruke Mojsijeve otežaše3, oni uzeše jedan kamen, staviše ga pod njega i on sjede na njega. Aaron i Hur, svaki s po jedne strane, pridržavahu mu ruke.Tako, njegove ruke držaše čvrsto sve do zalaska sunca,
13 a Jošua natjera Amaleka njegov puk ustuknuti sječivu mača.
14 GOSPOD reče Mojsiju: » Zapiši to u podsjetnik na knjizi4 i prenesi u uši Jošui: Izbrisat ću sjećanje na Amaleka, izbrisat ću njega ispod nebesa! «
15 Mojsije izgradi jedan *žrtvenik, dade mu ime GOSPOD moj barjak «,
16 i reče: » Pošto je ruka podignuta1protiv prijestolja GOSPODOVOG, to je rat između GOSPODA i Amaleka iz doba u doba! «
18 1 Jetro2 svećenik Madijana, punac Mojsijev, čuo je govoriti sve o tome što je Bog bio učinio za Mojsija i za Izrael njegov puk: GOSPOD bijaše izveo Izrael iz Egipta!
2 Jetro, punac Mojsijev, uze Ciporu, ženu Mojsijevu, bilo je to poslije njenog otpuštanja3, -
3 i njena 2 sina: jedan se zvao Geršom4 - Izbjeglica - jer bijaše rekao: » Ja sam postao izbjeglicom u stranoj zemlji, «
4 a drugi Eliazar5 - moj Bog je pomoć - jer: » Jer Bog je moj otac koji je došao meni u pomoć i izbavio me mača *Faraonovog. «
5 Jetro, punac Mojsijev, njegovi sinovi i njegova žena odoše prema Mojsiju, u pustinju gdje on taborovaše, u Božjoj planini6.
6 On reče Mojsiju: » To sam ja Jetro, tvoj punac, koji dolazi k tebi kao i tvoja žena i tvoja dva sina s njom. «
7 Mojsije iziđe u susret svojem puncu, pokloni mu se i zagrli ga; oni izmijeniše pozdrave i uđoše pod šator.
8 Mojsije ispriča svojem puncu sve što je GOSPOD bio učinio Faraonu i Egiptu radi Izraela, sve teškoće nadošle putem, kojih ih je GOSPOD oslobodio.
9 Jetro se obradova svim dobrima kojima je GOSPOD obdario Izrael, oslobađajući ga iz ruku Egipćana.
10 A Jetro reče: » Blagoslovljen GOSPOD koji vas je oslobodio iz ruke Egipćana i ruke Faraona, koji je oslobodio puk iz ruke Egipćana!
11 Ja priznajem sada da je GOSPOD veći nego svi bogovi, makar i u svojem bijesu protiv svojih1.«
12 Jetro, punac Mojsijev sudjelova u jednom holokaustu2 i žrtvama ponuđenim Bogu. Aaron i sve *starješine Izraelove dođoše pojesti objed pred Bogom s puncem Mojsijevim.
13 No, sutradan Mojsije zasjede zbog suđenja puku, a puk ostade pred Mojsijem od jutra do večeri.
14 Punac Mojsijev vidje sve to što ovaj učini puku: » Što ti to radiš tu za narod? « reče on. Zašto ti sjediš sam dok sav puk stoji pred tobom od jutra do večeri? «
15 Mojsije reče svojem puncu: » To je zbog toga što puk dolazi k meni za savjet Božji;
16 Ako imaju neku stvar oni dolaze k meni; ja uredujem parbu koju oni imaju između sebe i obznanjujem im odluku Božju i njegove zakone. «
17 Punac Mojsijev mu reče: » Tvoj način postupanja nije dobar.
18 Ti ćeš se iscrpiti, kao i puk koji je pred tobom. Služba je preteška za tebe. Ti ju ne možeš obaviti sam.
19 Poslušaj me, sada! Dat ću ti jedan savjet i nek' Bog bude s tobom! Budi dakle predstavnikom puka pred Bogom: ti si taj koji će iznositi stvari pred Boga,
20 koji će obvijestiti ljude o odlukama i zakonima, koji će im obznaniti put za slijediti i ponašanje za održati.
21 A potom, ti ćeš izdvojiti, u svem puku, ljude od vrijednosti, bogobojazne, dostojne povjerenja, nepodkupljive, i ti ćeš ih postaviti nad njima kao tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike.
22 Oni će neprekidno suditi puku. Sve što ima važnosti, oni će ti predstaviti, a ono što je od manje važnosti, sudit će oni sami. Olakšaj tako svoju obvezu. Nek' ju oni nose s tobom!
23 Ako li tako učiniš Bog će ti dati svoje zapovijedi, Moći ćeš ih držati i, što više, sav će se narod u miru vratiti svojim kućama. «
24 Mojsije posluša glas svojeg punca i učini kako je ovaj to bio rekao.
25 U svem Izraelu, Mojsije izabra valjane ljude i postavi ih na čelo puku: tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike.
26 Oni neprekidno sudiše pučanstvu. Ono što je bilo teško, oni predstaviše Mojsiju, ono što bijaše lakše, sudiše oni sami.
27 A Mojsije pusti otići svojeg punca, koji ode u svoju zemlju.
19 1 Treći mjesec poslije njihovog izlaska iz Egipta, danas isto1 sinovi Izraelovi stigoše u pustinju Sinaj.
2 Oni pođoše iz Refidima2, stigoše u pustinju Sinaj i utaboriše se u pustinji. - Izrael se utabori ovdje, nasuprot planini,
3 ali Mojsije se uspe prema Bogu. GOSPOD ga pozva iz planine govoreći: » Ovako ćeš reći kući Jakovljevoj i prenijet ćeš obavijest sinovima Izraelovim3:
4 Vi ste i sami vidjeli što sam ja učinio u Egiptu, kako sam vas nosio na krilima orlovskim i doveo vas sve do mene.
5 A sada, ako li slušate moj glas i čuvate moj *savez, vi će te biti moj osobni dio1 među svim narodima - pošto sva zemlja pripada meni, -
6 i vi će te biti za mene jedno kraljevstvo svećenika2 i jedan *sveti narod. Takve su riječi koje ćeš ti reći sinovima Izraelovim. «
7 Mojsije dođe; pozva *starješine puka i izloži im sve te riječi koje mu je GOSPOD bio zapovjedio.
8 Sav narod odgovori, jednodušno: » Sve što je GOSPOD rekao, mi ćemo primijeniti. « A Mojsije izvijesti GOSPODU riječi puka.
9 GOSPOD reče Mojsiju: » Evo, ja ću doći sve do tebe u oblačnoj tmuši3, da bi puk čuo kad ja budem govorio s tobom i da također svoju vjeru stavi u tebe zauvijek. « I Mojsije prenese GOSPODU riječi puka.
10 GOSPOD reče Mojsiju: » Idi prema puku i *posveti ga danas i sutra; nek' operu svoje ogrtače,
11 da budu spremni za treći dan, jer trećeg će dana Gospod sići na planinu Sinaj pred očima sveg puka.
12 Odredi međe za narod govoreći: Pazite da se ne penjete na planinu i da ne dodirujete prilaza njenih. Tko li dodirne planinu bit će mrtav!
13 Ni jedna ruka ne će dodirnuti krivca, već će biti kamenovan ili proboden strijelama. Ni životinja ni čovjek ne će preživjeti. Kad truba zaječi, nekolicina1 će se uspeti na planinu. «
14 Mojsije siđe s planine k narodu, posveti pučanstvo, oni operoše svoje ruke,
15 a on reče puku: » Budite spremni za tri dana. Ne prilazite svojim ženama . «
16 No, trećeg dana, kad svanu jutro, začuše se glasovi, bi munja, jedan oblak2 pritiščući planinu i glas jednog vrlo moćnog zbora; u cijelom taboru, sav puk zadrhta.
17 Mojsije izvede puki zvan tabora u susret Bogu, i oni ostadoše sasvim u podnožju planinu.
18 Planina Sinaj bi samo jedan dim, jer GOSPOD tu bijaše sišao u vatri; njegov dim se uzdiže, kao dim iz peći, i sva planina žestoko se potrese.
19 Glas se zbora pojača: Mojsije govoriše, a Bog mu odgovaraše glasom grmljavine.
20 GOSPOD siđe na planinu Sinaj, na vrh planine, i GOSPOD pozva Mojsija na vrh planine. Mojsije se uspne.
21 GOSPOD reče Mojsiju: » Siđi i upozori puk da se ne sjuri prema GOSPODU da bi ga vidio; past će ih mnogo.
22 I da se čak i svećenici koji se približe GOSPODU posvete iz straha da se GOSPOD ne plane protiv njih. «
23 Mojsije reče GOSPODU : » Puk se ne može uspeti na planinu Sinaj, pošto ti, ti si nas upozorio govoreći: Ograniči planinu i drži ju odatle svetom!«
24 GOSPOD mu reče: » Siđi ponovo, potom ćeš se uspeti s Aaronom. Što se tiče svećenika i puka, da ne pojure uspeti se prema GOSPODU, iz straha da se ne razjari protiv njih! «
25 Mojsije siđe prema puku i reče mu1 …
20 1 I Bog izgovori sve ove riječi2.
2 » Ja sam GOSPOD, tvoj Bog, koji te izveo iz Egipta, iz kuće ropstva:
3 Ti ne ćeš imati drugih bogova nasuprot meni3.
4 Ti ne ćeš izrađivati idole, niti bilo što što bi imalo oblik onog što se nalazi gore u nebu, ovdje dolje na zemlji ili u vodama pod zemljom.
5 Ne ćeš se klanjati pred tim bogovima i ne ćeš im služiti -, jer ja sam GOSPOD, tvoj Bog, jedan ljubomoran4 Bog, progoneći grješke očeva kod sinova u tri i četiri po-koljenja - ako me mrze, -
6 ali dokazujući vjernost u tisićama pokoljenja - ako li me ona vole i pridržavaju se mojih zapovjedi .
7 Ti ne ćeš nepravedno izgovoriti ime GOSPODA, tvojeg Boga, jer GOSPOD ne oprašta onome koji u korist laži i krivde izgovori njegovo ime.
8 Nek' u dan *šabata čini se podsjećanje1 svetkujući ga.
9 Ti ćeš raditi šest dana, obavljajući sve svoje poslove,
10 ali sedmog dana, je šabat GOSPOD, tvojeg Boga. Ne ćeš obavljati nikakav posao, ni ti, ni tvoj sin, ni tvoja kćer, kao ni tvoj sluga, tvoja sluškinja, tvoje životinje ili useljenici koje imaš u svojim gradovima.
11 Jer u šest dana, GOSPOD je stvorio zemlju, more i sve što oni sadržavaju, ali on se odmarao sedmog dana. To je ono zbog čega je GOSPOD blagoslovio i posvetio dan šabata.
12 Štuj svojeg oca i svoju majku, da se tvoji dani, koje ti dade GOSPOD, tvoj Bog, na zemlji produže.
13 Ti ne ćeš počiniti ubojstvo.
14 Ti ne ćeš počiniti bluda.
15 Ti ne ćeš počiniti otmice2.
16 Ti ne ćeš lažno posvjedočiti protiv bližnjega svoga.
17 Ne ćeš hlepiti za kućom bližnjega svoga. Ti ne ćeš hlepiti ni za ženom bližnjega svoga, ni za njegovim slugom, ni za njegovom sluškinjom, njegovim govedom ili magaretom, niti za bilo čim što pripada bližnjemu tvome. «
18 Sav puk zapazi glasove, plamsanje, glasove zbora i zadimljenu planinu; puk vidje uzdrhta i zadrža se na odstojanju.
19 Oni rekoše Mojsiju: » Govori nam ti sam i mi ćemo slušati; ali da nam Bog ne govori, bila bi to naša smrt! «
20 Mojsije reče puku: » Ne strahujte! Jer, to je za vama dokazati da je Bog došao, da njegova straha bude nad vama da vi ne griješite. «
21 A narod se zadrža na odstojanju, ali Mojsije primaknu gustu1 noć u kojoj bi jaše Bog.
22 GOSPOD reče Mojsiju: » Ovako ćeš kazati sinovima Izraelovim: Vi ste i sami vidjeli da sam vam ja s *nebeskih visina govorio.
23 Vi se prema meni ne će te odnositi kao prema jednom bogu od srebra ni kao bogu od zlata vi ih ne će te sebi praviti.
24 Ti ćeš mi načiniti jedan oltar od zemlje za žrtvovanje tvojih holokausta2 i tvojih žrtava mira, tvoje sitne i tvoje krupne stoke; na svakom mjestu gdje ću ja začuti svoje *ime, doći ću k tebi i blagosloviti te.
25 Ali ako li mi izgradiš oltar od kamena, ne ćeš ga izgraditi od klesanog kamena, jer obrađujući ga svojim dlijetom, ti ćeš ga oskvrnuti3. Ne ćeš se uz stube uspinjati k mojem oltaru, da tvoja golotinja ne bude tu otkrivena1.
