Pjesnik (Prvenci)

Mrtva ljubav
autor: Petar Preradović




Pjevat mi se opet hoće,
   Ali ne znam ni sam kako:
   Bih li pjev'o od veselja,
   Pjevajući bih li plak'o!

Na prozor mi jutros doďe
   Bio soko' neviďeni,
   Kljuje staklo na prozoru,
   dok prokljuje sanak meni:

"Odkud tebi tvrdi sanak
   Da još spavaš kad su pietli
   Triput zoru već prozvali,
   Triput zoru i dan svietli?

Medju zemljom i medj nebom
   Tvoja cesta još je duga
   Do sjajnoga onog hrama,
   Kdje će t' ljuba bit supruga.

O diži se, putuj smjelo!
   U hodu te ništ' ne smeta,
   Ljubimac si zemlje svoje,
   Poznanik si cielog svieta.

A krasna je cesta tvoja:
   Svuda ravna i jednaka,
   Uz nju polja puna cvieća,
   Nad njom nebo bez oblaka."

""Moj sokole, moj angjele!
   Sa visosti tvoje 'zreći
   Ti drukčije put moj vidiš
   Neg' po njemu ja hodeći.

Tvom se oku zemlja čini
   Zviezda jasna i okrugla;
   Iz daljine ti ne vidiš
   Da je puna jaza, ugla""

"A ti digni se na krilih
   nad zemaljske neravnosti,
   Spuža koj' po zemlji puzi,
   Mora svaki trn ubosti."

""Ne imam krila ja da letim,
   Nit' bih ostavit zemlju moga';
   Sinak ljubi i zlu majku,
   majka i zla sina svoga.""

"Oj pjesniče nesrjetniče!
   Suh si listak ti na gori,
   Koj' od sunca nebeskoga
   ne sazrije nego izgori.

Nebo vjetrom uzdiže te,
   A zemlja ti letjet ne da;
   Medju zemljom tako i nebom
   Tvoja duša uviek preda."