Pjevat mi se opet hoće,
Ali ne znam ni sam kako:
Bih li pjev'o od veselja,
Pjevajući bih li plak'o!
Na prozor mi jutros doďe
Bio soko' neviďeni,
Kljuje staklo na prozoru,
dok prokljuje sanak meni:
"Odkud tebi tvrdi sanak
Da još spavaš kad su pietli
Triput zoru već prozvali,
Triput zoru i dan svietli?
Medju zemljom i medj nebom
Tvoja cesta još je duga
Do sjajnoga onog hrama,
Kdje će t' ljuba bit supruga.
O diži se, putuj smjelo!
U hodu te ništ' ne smeta,
Ljubimac si zemlje svoje,
Poznanik si cielog svieta.
A krasna je cesta tvoja:
Svuda ravna i jednaka,
Uz nju polja puna cvieća,
Nad njom nebo bez oblaka."
""Moj sokole, moj angjele!
Sa visosti tvoje 'zreći
Ti drukčije put moj vidiš
Neg' po njemu ja hodeći.
Tvom se oku zemlja čini
Zviezda jasna i okrugla;
Iz daljine ti ne vidiš
Da je puna jaza, ugla""
"A ti digni se na krilih
nad zemaljske neravnosti,
Spuža koj' po zemlji puzi,
Mora svaki trn ubosti."
""Ne imam krila ja da letim,
Nit' bih ostavit zemlju moga';
Sinak ljubi i zlu majku,
majka i zla sina svoga.""
"Oj pjesniče nesrjetniče!
Suh si listak ti na gori,
Koj' od sunca nebeskoga
ne sazrije nego izgori.
Nebo vjetrom uzdiže te,
A zemlja ti letjet ne da;
Medju zemljom tako i nebom
Tvoja duša uviek preda."
