Pjesma nad pjesmama (Šarić)/Glava 8.

¹ Ah, da bi mi ti brat bio, koji je dojio prsa matere moje! Tada bih te smjela cjelivati, kad bih te našla vani: nitko me ne bih za to prekorio.

² Uzela bih te sa sobom i povela te u kuću matere svoje, koja me odgojila, dala bih ti da piješ vino mirisavo, sok od šipaka.

³ Tada se privine ljevica njegova pod glavu moju, u ljubavi me ogrli desnica njegova.

⁴ Zaručnik: Zaklinjem vas, kćeri jerusalemske: nemojte buditi, nemojte smetati ljubavi, dok njoj samoj ne bude volja!

⁵ Kćeri jerusalemske: Tko je ona, koja ide gore iz pustinje tamo, naslonjena na dragoga svoga? Zaručnik: Pod jabukom probudio sam te, gdje te je u bolima rodila mati tvoja, gdje je u muci ležala roditeljka tvoja.

⁶ Kao pečat postavljam se tebi na srce, na ruku tvoju kao pečat! Kćeri jerusalemske: Jest, ljubav je jaka kao smrt. Ljubomornost ljubavi tvrda je kao svijet mrtvih. Žar je njezin kao oganj plamenit, i munje su plamenovi njezini.

⁷ Kad bi bilo još toliko voda: "ne mogu one da ugase ljubav! I rijeke nikada ne otrgnuše ljubavi! Kad bi tko davao sve imanje kuće svoje za ljubav: mogao bi on biti samo prezren!

⁸ Braća zaručnice: Imamo se stricu, još nema prsiju, Što ćemo činiti sa sestrom svojom, kad je dođu prositi?

⁹ Ako je ona zid: sagradit ćemo na njemu tvrđavu od srebra! Ako li vrata, utvrdit ćemo ih trenicama cedrovim!

¹⁰ Zaručnica: Ja sam zid! Prsa su moja kao tornjevi. Ali sam za njega jedna, koja se je već predala.

¹¹ Imao je Salomon vinograd u Baal-Hamonu, povjerio je vinograd čuvarima i morao je svaki za rod njegov platiti tisuću srebrnjaka.

¹² Zaručnica: Moj vlastiti vinograd samo je za me, tebi te tisuće, o Salomone, i dvije stotine onima, koji čuvaju plodove njegove!

¹³ Zaručnik: Ti, koja stanuješ u vrtovima prijatelji prisluškuju glas tvoj, daj mi da ga i ja čujem!

¹⁴ Zaručnica: Brže dođi, dragi moj, kao srna ili kao jelenče na gorama mirisnim!

← Glava 7.

Pjesma nad pjesmama (Šarić)

Glava . →