Pjesanca Lili na grobu

Pjesanca Lili na grobu autor: Mavro Vetranović

Svijem vilam ki je bil razgovor ljuveni,
   ovdi je priklopil mramorak studeni;
lakomi zač je ktio nenavid od smrti
   taj cvijetak toli mio prije reda satrti.
Zatoj se sve muže jednaga u gori
   na prijeku smrt tuže, koja ga umori;
koja ga rascvijeli, da prjeđe povene
   i svasma razdijeli od službe ljuvene.
Nu ako ga smrt s nami prije reda rastavi,
   i ovdi ga pod kami u vječni grob stavi,
smrtni je taj narav, zašto smrt ne gleda
   milosti ni ljubav, vrjemena ni reda;
ner toli bezredno i stare i mlade
   sve kosi zajedno i u zemlju sve klade.
Nu smrtne pohvale, moj Maro gizdavi,
   zaman su ostale, što tebe tuj stavi;
od smrti od prijeke zač nebi taka vlas,
   da se tvoj u vijeke zabude počten glas,
glas ki si ostavil teći će po vas vik,
   zač si njim proslavil slovinski vas jezik.
Tijem neću suzice, neka t' je toj znati,
   prolijevat niz lice, ni tebe plakati,
razmi ću bogu dat svu hvalu, i slavu,
   ki k sebi ktje prijat tvu mlados gizdavu,
svjetovne boljezni da se prije izbaviš
   i tamo u pjesni da ga prije proslaviš.
A sad ću rad boga, tko bude ovdi prit,
   ljuveno svakoga zaklinat i molit,
nemoj mu trudno bit, vaj, svojom desnicom,
   ovi grob okropit blaženom vodicom,
i rijeti: blažen bio ovi grob u vijeke,
   koji je priklopio od muža sve dike,
i s dikom sve slave i ures čestiti,
   ki mnoge države pjesancom nasiti,
i rajskom radosti koju vaj na svijeti
   od velje žalosti nije dano izrijeti
ni druzijem ni meni, tvoje rad mudrosti,
   koje su ljuveni svi siti za dosti;
ki razum, mogu reć i druzi toj će rijet,
   po sve dni da će teć, dokoli teče svijet.
Tijem taj grob kamen[it], gdi leže tve kosti,
   vazda će zlamenit tobom bit za dosti;
vazda će bit blažen meju sve kamen'je
   po vas vijek i amen, kažući zlamen'je,
dokoli teče svijet zašto će prislatko
   pjesance mu se pijet u vrijeme u svako,
ćuteći boljezni i velje žalosti
   za tvojom ljuvezni i uresnom mladosti,
njegda te žaleći, ćuteći nepokoj,
   a njegda hvaleći izvrsni razum tvoj,
komu ja priliku ni javi ni speći
   u našem jeziku ne mogu izreći.
Sad s mirom počivaj, a on da ti daruje
   dušici vječni raj, ki svaka kraljuje.