Blago zloće kijem proštene
dobrotom su višnjom mnogom
i krivine sve prid bogom
zabitjem su pokrivene.
I taj blažen koga otprije 5
višnji grijehom ne prikara,
komu izdajstvo i privara
u pravednoj duši nije.
A ja eto u najgrđe
zlobe usrnuh, vaj, dvakrati 10
i ne hrlih tajčas zvati
moga ćaćka milosrđe.
Jaoh što mučah? čemu skrovni
grijeh ne otvorih sucu momu?
Eto 'e stoga tijelu ovomu 15
satro i kosti jad otrovni.
Vazdan vapim, strašna er muka
noćno i danjom na me 'e pala
i nada mnom oteškala
moguća je božja ruka. 20
Jur s boljezni me svakdanje
jad sam isti, ne sred jada,
gdi mi srce, jaoh, probada
ljutom dračom me spoznanje.
Dragu zelen vik od luga 25
ljetno sunce ne priuze
kô mu snagu, pače i suze
jur prisuši gorka tuga.
Ali u takom nepokoju
stekoh, bože, pamet inu: 30
prikazah ti mu krivinu
i nepravdu ne skrih moju.
Rijeh: "Proć meni mojijem usti
moj grijeh otkrit višnjem hoću";
a ti grijeha moga zloću, 35
još prije neg je rijeh, otpusti.
Svak tko 'e dobar, mnim, videći
očit izgled moje sreće
k tebi zgodno u vrijeme će
za proštenje prit moleći, 40
nek ne dopre k njemu uvike
strašni potop plamâ i strilâ
kî, jak mnozijeh voda sila,
prolit će se na grešnike.
O mâ hvalo kôj se utječe 45
moj duh opstrt od zasjeda,
slobodi me i unaprijeda
od napasti kâ me optječe.
Nu mi veliš: "Razum tebi
dat ću i nauk, kud ćeš iti; 50
mojijeh oči ustaviti
vrh tebe ću stražu s nebi."
O grešnici, čujte i momu
po izgledu raj ištite;
ah prikladni ne budite 55
maski i konju nesvijesnomu.
A ti, o bože, tešku u vaju
oštrom uzdom i oglavi
žvalo stisni i raskrvavi
svijem kî k tebi prić ne haju. 60
Biča mnozijeh pedepsanje
stječu grešne duše hude,
a tvâ milos čuva i bljude
tko u tebi ima ufanje.
Gojno u bogu radujte se 65
i uzigrajte, o pravedni,
i svi srcem kî ste uredni
vašom česti dičite se.
Zemlju i nebo otkad stvori
i sad i uvijek bog je slavan; 70
tijem trojici puk pripravan
slične slave sveđ govori.
