Pričica je od pjesnikâ,
njeki osuđen rad krivine
čudnu muku da dovika
sred pakljene ćuti tmine.
On pun jada neumrla 5
gladom, žeđom skončava se,
premda u vodi jes do grla
s punijem dubom voća uza se:
pokli željne pun odluke
vodu i voće netom tegne,10
njemu iz usta, njemu iz ruke
gine voće, vir pobjegne.
Ta pričica kaže svima
da 'e pakljeni trud gledati
sve što žudiš prid očima,15
a pak ne moć uživati.
Da promisli, po razlogu
koji u meni ćutim pako,
gdi te unaprijed gledat mogu,
ali uživat ne nikako!20
I ako, brače, još u tebi
prednji plami živu i gore,
mnim da poznaš i po tebi
istine ove me govore.
Trudno 'e ljubit na ovem sviti 25
a ne ufat dni vesele,
nu bit ljubjen i ljubiti
bez ufanja, trudnje 'e vele.
Tijem er ginu jur mâ ljeta,
ah za milos jednom samo 30
išti način da se opeta,
prije neg umrem, uživamo.
Nemoj scijenit da ištem sada
steć od dike tve čestite
sve što stekoh ja njekada,35
o mâ lijepa, služeći te.
Sad ma želja sva je inako,
nijesam ohô kak' i prije:
za smirit me tužna ovako
jedan celov zadosti je.40
Piso bih ti još naprijeda
kô me boles mući i hara,
ali gorki plač mi ne da
kî na knjigu pada ozgara.
