Bog ako je
zora i sunce duše moje,
ako 'e meni
on spasitelj obljubjeni,
tkoga da se strašim veće?
On odmeće 5
tvrdijem štitom svoje obrane
svaku od mene boles s strane.
Dakle prid kijem treptjet mogu,
kad nahodim stavnu i mnogu
svjetlos, pomoć, štit u bogu? 10
Eto na me,
pristupaše, da shara me,
odasvuda
nepravedna četa huda,
da mi i istu krv popije,15
meso izije.
Ali, višnjem iznenade
oborena trijeskom, pade;
i ostaše zlobni i prici,
kî me more, protivnici 20
bez jakosti svikolici.
Još da stane
mnoštvo vojske oružane
protiv meni,
i da jur su pripravljeni 25
sred tabora plami od boja,
ne bi moja
duša i srce iščeznulo;
još da bi me nasrnulo
strašno bjenje iza toga,30
ne bih predo, negli u moga
ufo bih se stvorca i boga.
Vrhu svega
prosih milos jednu u njega,
ku mnim steć ću,35
nu dok stečem, prosit je ću,
dim, pribivat da me stavi
u gizdavi
svoj stan rajski sve dni moje,
da ljepote vječne svoje 40
nagledam se pun sladosti
i razgledam željno dosti
svoga dvora zamjernosti.
Mnim, rijeh, steći
ovu milos ja proseći,45
er po dilu
znam privišnju blagos milu.
On najgorijeh tuga u vrime
opsjeni me
u skrovištu svo'e pomoći;50
on me učuva sa svom moći;
on me utvrdi vrh temelja,
on me uzvisi sred veselja
vrh svijeh mojijeh nepr'jatelja.
Za har taku 55
božje crkve stranu svaku
radosno je
ophodilo srce moje.
Tuj pjevajuć skladno njega,
od mojega 60
glasa, kako razlog ište,
prikazah mu svetilište.
Slavit ga ću i unaprijeda
pjesni pojuć slađe od meda,
samo na nje da on pogleda. 65
O me ufanje,
molbe usliši me svakdanje,
kijem srčano
k tebi vapim, o mâ obrano,
i za milos jur se umoli.70
čuj sred boli
gdi ti uzdišuć srce veli:
"Moj te pogled ište i želi,
i tve lice sveđ će iskati;
ah jednom ga k meni obrati,75
za kijem na dan mrem stokrati."
Pun gorkoga
gnjijeva od mene sluge tvoga
ne uklanja' se;
uzmi suze me prida se,80
ne ostavi me ni pogrdi,
čijem zlosrdi
zmaj na mene glavu penje.
O me blago, me spasenje,
sad si ćaćko ti sam meni,85
er me pusti u nescjeni
majka i ćaćko moj rođeni.
Uputi me,
da drumovim grem pravime;
daj mi, o bože,90
način da moj stupaj može
sveđ po tvojijeh putijeh iti,
er me očiti
zasjednici love odsvudi.
Ah ne daj me njih požudi!95
viđ kriv svjedok potvora me,
i potičuć tašte plame
udi sebi, lažuć na me.
Ja vjerujem
doprijet u raj, da stanujem,100
priveseli,
zemlja od živijeh ki se veli;
i sve tlačeć vremenito,
vjekovito
dobro u njemu pazit svako.105
Uzmi, o dušo, srce jako,
djeluj vrijedno, trpi i čeka',
dokle u svrsi tvoga tijeka
uzvisi te bog dovijeka.
Kad bog stvori 110
zemlju ozdala, nebo odzgori,
svijet gizdave
dô 'e mogućstvu višnjem slave.
Tijem veselo, kako onada,
sveđ i sada 115
pripijevaj se neizrečena
čas, blagosov, hvala i scjena
ocu općenom stvoritelju,
sinu ljudskom spasitelju,
duhu od duša branitelju.120
