Trud je ljubit, trud je veći
ne ljubiti lijepo što je;
nu, što ljubiš ne moć steći,
nad sve trude trud ovo je.
Tijem, prilijepa Sunčanice, 5
misli u kakvu živem trudu,
gdi skroveno tvoje lice
većma uzmnaža mu požudu.
Slavic, komu po nesreći
ote porod ruka kleta, 10
boležljivo žubereći
oko gnijezda prazna oblijeta.
Tako i ja mjesta koja
našu ljubav svjedočiše
pun gorkoga nepokoja 15
optjecivam željno odviše.
I vidjet mi tad uzbude
da je u tmini strana svaka
bez sunčane tve razblude,
bez svjetlosti tvoga zraka. 20
Velim: "Odi ja razgledah
najprije ures nje gizdavi;
odi željeh, sumnjih, predah
vas užežen u ljubavi.
Vjernom rukom svo'om zaplati 25
odi želje ke me more,
odi š njom se stah mnokrati
na ljuvene razgovore.
Od priblage me gospoje
odi primih celov prvi, 30
odi ognjeno srce moje
njoj zapisah mojom krvi.
Mjesta su ista; nu nje lice
nije da tužnom otkrila bi;
gdje si, ah slatka Sunčanice, 35
a tko mi te, dušo, ugrabi?
Nek ja, odlučen ne živjeti,
tebe skrovne kroz nemire
samo gledam u pameti
i studene grlim mire." 40