Gospodine, kî sve vrime
nas mudrime
vladaš zrakom znanja tvoga,
čudno ti je nada svime
tvoje ime 5
po državah svijeta ovoga!
Zlatnijem krilim prosvijetliše
i prikriše
zemlju, o slavni gospodine,
ter od neba vele više 10
uzletiše
tvojijeh slava veličine.
Pače, nek bi jur pristale
sve zahvale
kijem se osvetni diči pakô, 15
mliječna usta djece male
na tve hvale
podigo si i potako.
Gledam, gledam (ah čudesa!)
tvâ nebesa 20
ruke tvoje hitra dila,
zvijezde ohole s vedra uresa
i iz ničesa
stvoren mjesec pun svjetlila.
Tijem, što 'e čovjek, da sveđ ima 25
nad inima
u spomeni tvojoj mjesto?,
Što je umrli, da tvojima
milostima
pohodiš ga toli često? 30
Ti si njega blag i mio
ponižio
rajskijeh dvoran malo manje;
slavom ga si ti krunio
i uznio 35
tvoga stvora na vladanje.
Pod noge si vrgo svoje
ti sve što je
s mirnijem ovcam krotkijeh stada
i živuće s tijem svakoje 40
skupno koje
pase plodnijeh vrh livada,
s brzijem jatim letuštijeme
ribe nijeme,
kijeh vodeni jaz zatvora,45
ke putima studenijeme
svako u vrijeme
šetaju se sinja mora.
Bože, o bože naš prisveti,
kom živjeti 50
svako bitje držano je,
ah čudno ti siva i leti
po svem svijeti
nedohitno ime tvoje!
Ocu i sinu bud' podana 55
slava izbrana;
budi i duhu, kî raj vlada,
kakva njima s prvijeh dana
bi davana,
poda' im se sveđ i sada.60
