Pismo pape Ivana X. kralju Tomislavu i knezu Mihajlu
| Pismo pape Ivana X. kralju Tomislavu i knezu Mihajlu autor: papa Ivan X. |
|
pismo je zapisano u djelu Historia Salonitana Maior (16. stoljeće), dopuni splitske kronike Historia Salonitana (1266.). |
Transkript:
Ioannesepiscopus, seruus seruorum dei, dilecto filio Tamisclao, regi Crouatorum, et Michaeli, excellentissimo duci Chulmorum, nес nоn seu (!)et sanctissimo confratri nostro Ioanni, sancte Salonitane ecclesie archiepiscopo, omnibusque episcopis nostris suffraganeis, verum etiam et omnibus zupanis cunctisque sacerdotibus et vniuerso populo per Slauoniam et Dalmatiam commorantibus, dilectissimis filiis nostris. Diuina omnipotentis dei dispositione hoc actum est, ut solicitudo omnium ecclesiarum nobis commissa esse credatur, ea uidelicet ratione, ut spiritali argumento ualeamus nequitie caliginem radicitus extirpare ab omni cetu Christianorum, presertim ab illis, qui specialissimi filii sancte Romane ecclesie esse comprobantur. Quis enim ambigit Slauinorum regna in primitieapostolice et uniuersalis ecclesie esse comme(mo)rata, cum a cunabulis escam predicationis apostolice ecclesie perceperunt cum lacte carnis, sicut Saxones nouo tempore a nostro antecessore pie menorie Gregorio papa doctrinam pariter et litterarum studia in ea uidelicet lingua, in qua illorum mater apostolica ecclesia infulata manebat? Vnde hortamur uos, dilectissimi filli, ut caritas dei per zelum rectitudinis in uestris resplendeat cordibus, quatenus ob omni torpore mentis expulsi deo omnipotenti placere possitis. Et quia in decalogi mandato commissum est, ut decimas et primitias ex nostris facultatibus contulissemus; in nouo quippe preceptum est, ut nоn solum ex facultatibus, uerum etiam ex nostris diebus in spatio uite prefixis deo decimas offeramus. Vnde hortamur uos, o dilectissimi filii, ut uestros tenerrimos pueros a cunabulis in studio litterarum deo offeratis, quatenus diuinitus informati uos suis admonitionibus valeant releuare ab illecebris delictorum ad supernam patriam, in qua Christus est cum omnibus ellectorum agminibus. Quis etenim specialis filius sancte Romane ecclesie, sicut uos estis, in barbara seu Slauinica lingua deo sacrificium offerre delectatur? Non quippe ambigo, ut in eis aliud maneat, qui in Slauinica lingua sacrificare contendit,nisi illud, quod scriptum est: »Ex nobis exierunt et non sunt ex nobis; nam si ex nobis essent manerent utique nobiscum«, nisi in nostra conuersatione et lingua. Vnde iterum atque iterum vos monemus, dilectissimi filii, ut in nostra conuersatione maneatis et linguam et precepta reuerendissimorum episcoporum, Ioannis silicet sancte Anchonitane ecclesie et Leonis nostri familiarissimi, a nostro latere nobis transmissis,in omnibus nobis creduli atque perspicaci industria suffulti sancte Palestrine ecclesie audiatis. Quod uobis attentius commendamus, ut illorum admonitionibus obediatis, et quicquid vobis ab illis iniuncturn fuerit et diuinis siuecanonicis argumentis, sub omni celeritate obedienter adimplere satagite, si non uultis sequestrari a nostro collegio.
Prijevod:
Ivan biskup, sluga slugu božjih, ljubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata, i Mihajlu, izvrsnom knezu Humljana, te prepoštovanom i presvetom bratu našem Ivanu, nadbiskupu crkve salonitanske, i svim podložnim biskupima, nadalje svim županima i svim svećenicima i čitavu narodu koji boravi u Slavoniji i Dalmaciji, predragim našim sinovima. Božanskom odlukom svemogućeg Boga određemo jke da se nama povjeri briga za seve crkve, i to zato bismo duhovnom vlašću mogli s korijenoim iščupati tminu zloće iz svakoga skupa kršćana, osobito iz onih za koje tvrde da su najodabraniji sinovi svete rimske crkve. Ta tko sumnja da su kraljevstva Slavena spomenuta među prvencima apostolske i opće crkve? Od kolijevke su naime s majčinim mlijekom primili duševnu hranu apostolske crkve, kao što su i Saksonci u novije vrijeme (primiše) od našeg predšasnika, blage uspomene pape Gregorija, i nauku (crkve) i naobrazbu, i to na onom jeziku na kojem njihova majka apostolska crkva bijaše okrunjena. Zbog toga vas opominjemo, predragi sinovi, neka ljubav prema Bogu gajenjem pravednosti ponovo zasja u vašim srcima, da biste, istjeravši svu mlitavost duše, mogli ugoditi svemogućem Bogu. Naime, po nalogu deset zapovijedi (starog zavjeta) zapovijeđeno je da desetinu i prvine svojih prihoda prinesemo (Bogu), a u novom (zavjetu) je određeno da prikažemo Bogu desetinu, i to ne samo od priroda, nego i od svojih dana koji su nam određeni u toku života. Zbog toga vas opominjemo, predragi sinovi, da svoju nježnu djecu od malih nogu predate Bogu na nauke da bi vas od Boga poučeni mogli svojim oponenama od grešnih zabluda pridići u nebeski kraj, u kojem je Krist sa svojim četama izabranika. Ta koji bi se odabrani sin svete rimske crkve, kao što ste vi, radovao prikazati Bogu žrtvu na barbarskom ili slavenskom jeziku? Ne sumnjam naima da za njih (tj. slavensko svećenstvo9 drugo što preostaje, nego ono što je pisano: "Odcijepili su se od nas i nisu naši; jer kad bi bili nađši, svakako bi ostali s nama" oslanjajući se na vezu s nama i naš jezik. Stoga vas opet i opet opominjemo, predragi sinovi, da ostanete u vezi s nama i da, vjerujući nam uj svemu, prihvatiite i jezik i odredbe prečasnih skupova, tj. Ivana svete crkve ankonitanske i Leona svete palestrinske crkve, (koji siu) naaši službenici, od nas vama poslani i osobito revnošću zadojei. To vam (još) brižnije preporućujem da slušate njihove opomene. I što god da vam bude od njoh naloženo iz božanskih ili kanonskih razloga, nastojte vrlo brzo o pokorno izvršiti ako ne ćete da se odvojite od našeg skupa.