Pavlova prva poslanica Solunjanima (Šarić)/Glava 2.
← Glava 1.
|
Pavlova prva poslanica Solunjanima (Šarić) |
Glava 3. →
|
1 Jer sami znate, braćo, ulazak naš k vama da ne bi uzalud.
2 Nego nastradavši prije i pretrpjevši pogrde, kao što znate, u Filipima, ohrabrismo se u Bogu svojemu, da propovijedamo vama evanđelje Božje s velikom borbom.
3 Jer propovijedanje naše nije od prijevare, ni od nečistoće, ni u lukavstvu,
4 Nego kako nas je okušao Bog za dostojne, da nam povjeri evanđelje, tako govorimo, ne da ljudima ugađamo, nego Bogu, koji kuša srca naša.
5 Jer nijesmo nikada govorili vama laskavim riječima, kao što znate, niti pod izlikom lakomstva, Bog je svjedok;
6 Niti tražeći od ljudi slave, ni od vas, ni od drugih.
7 Premda smo mogli pokazati svoju vlast kao apostoli Kristovi, bili smo ipak krotki među vama, kao što dojilja njeguje djecu svoju.
8 Tako smo čeznuli za vama, da smo bili spremni dati vam ne samo evanđelje Božje, nego i Život svoj, jer ste nam omiljeli.
9 Jer se spominjete, braćo, truda našeg i umora, kako smo noć i dan radili, da ne budemo na teret nijednome od vas; tako smo vam propovijedali evanđelje Božje.
10 Vi ste svjedoči, i Bog, kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, koji vjerujete.
11 Znate, kako smo svakoga vas kao otac djecu svoju
12 Molili, bodrili i zaklinjali, da živite dostojno Boga, koji vas je pozvao u svoje kraljevstvo i slavu.
13 Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka, što vi, primivši od nas propovijedanu riječ Božju, primiste je ne kao riječ čovječju, nego, kao što zaista jest, riječ Boga, koji i djeluje u vama, koji vjerujete.
14 Jer vi postadoste, braćo, nasljedovatelji crkva Božjih, koje su u Judeji u Kristu Isusu, jer i vi isto pretrpjeste od svojih suplemenika, kao i oni od Židova,
15 Koji ubiše i Gospodina Isusa, i proroke, i nas progoniše, i Bogu se ne mile, i svima se ljudima protive,
16 Jer nam priječe govoriti narodima, da se spase, da ispune mjeru svojih grijeha svagda; ali dođe gnjev na njih do kraja.
17 A mi, braćo, odijeljeni od vas za neko vrijeme licem, a ne srcem, osobito nastojasmo s velikom željom da vidimo lice vaše.
18 Zato smo htjeli da dođemo k vama, a ja, Pavao, jedanput i drugi put, ali spriječi nam sotona.
19 Jer tko je naša nada, ili radost, ili kruna slave? Nijeste li i vi pred Gospodinom našim Isusom Kristom o njegovu dolasku?
20 Jer ste vi slava naša i radost.
← Glava 1.
|
Pavlova prva poslanica Solunjanima (Šarić) |
Glava 3. →
|