Pavlova poslanica Titu (Šarić)/Glava 1.

¹ Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista, za vjeru izabranika Božjih i za poznanje istine, koja je po pobožnosti,

² Za nadu u vječni život, koji obeća istiniti Bog prije vremena vječnih;

³ A javi u vremena svoja riječ Božju propovijedanjem, koje je meni povjereno po zapovijedi Spasitelja našega, Boga,

⁴ Titu, pravomu sinu po zajedničkoj vjeri: milost i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Spasitelja i našega.

⁵ Zato te ostavih u Kreti, da urediš, što je nedovršeno, i da postaviš po gradovima starješine, kao što ti ja zapovjedih.

⁶ Ako je tko bez prijekora, jedne žene muž, i ima vjernu djecu, koju ne treba karati zbog raspuštenosti ili nepokornosti.

⁷ Jer nadglednik treba daj je bez prijekora, kao Božji upravitelj, ne samovoljan, ne gnjevljiv, ne pijanica, ne svadljiv, ne lakom na gadan dobitak;

⁸ Nego gostoljubiv, dobrostiv, razborit, pravedan, svet, uzdržljiv,

⁹ Koji se drži pouzdane riječi, što se slaže s naukom, da bude u stanju i opominjati sa zdravom naukom i pokarati one, koji se protive.

¹⁰ Jer ih ima mnogo neposlušnih, praznih brbljavaca i zavodnika, osobito koji su iz obrezanja,

¹¹ Kojima treba usta zatvoriti; koji cijele kuće prevraćaju učeći, što ne treba, zbog gadna dobitka.

¹² Reče netko od njih, njihov vlastiti prorok: "Krećani su svagda lažljivi, zle živine, besposleni trbusi."

¹³ Svjedočanstvo je ovo istinito, Zato ih karaj strogo, da budu zdravi u vjeri,

¹⁴ Ne prianjajući uz židovske bajke i zapovijedi ljudi koji se odvraćaju od istine.

¹⁵ Čistima je sve čisto; a okaljanima i nevjernicima ništa nije čisto, nego su im okaljani i um i savjest.

¹⁶ Tvrde, da poznaju Boga, a djelima ga niječu; jer su mrski i nepokorni, i ni za kakvo dobro djelo valjani.