Pavlova poslanica Filipljanima (Šarić)/Glava 3.

¹ Uostalom, braćo, moja, radujte se u Gospodinu! Da vam isto pišem, meni nije dosadno, a vama je potrebno.

² Čuvajte se od pasa, čuvajte se od zlih poslenika, čuvajte se od osakačenja!

³ Jer mi smo obrezani, koji duhom Bogu služimo i hvalimo se u Kristu Isusu, a ne uzdamo se u tijelo,

⁴ Premda bih se i ja mogao uzdati u tijelo. Ako tko drugi misli, da se može uzdati u tijelo, ja još većma,

⁵ Koji sam obrezan osmi dan, od roda Izraelova, od plemena Benjaminova, Hebrejin od Hebreja, na zakonu farizej,

⁶ Po revnosti progonio sam crkvu, po pravdi zakonskoj bio sam besprijekoran,

⁷ Ipak što mi je bio dobitak, sve sam to smatrao za štetu zbog Krista.

⁸ Jer sve držim za štetu prema prevažnoj spoznaji Isusa Krista, Gospodina svojega, zbog kojega sve izgubih i smatram za blato, da Krista stečem,

⁹ I da se nađem u njemu, nemajući svoje pravde, koja je od zakona, nego onu, koja je po vjeri u Krista, pravdu, koja je od Boga po vjeri,

¹⁰ Da spoznam njega i silu uskrsnuća njegova i zajednicu njegovih muka, da mu budem sličan u smrti,

¹¹ Ne bih li kako dostigao uskrsnuće od mrtvih.

¹² Ne kao da bih već bio postigao, ili već savršen bio; ali nastojim, ne bih li ga uhvatio, jer je i mene uhvatio Krist Isus.

¹³ Braćo, ja ne umišljam sebi, da sam uhvatio, ali jedno činim: To, što je za mnom, zaboravljam, a za onim, što je preda mnom, posežem,

¹⁴ Trčim k biljezi cilja, k nagradi nebeskoj, kojoj me Bog zove u Kristu Isusu.

¹⁵ Koji smo god dakle savršeni, mislimo ovo, i ako što drukčije mislite, i ovo će vam Bog otkriti.

¹⁶ Ali što dostigosmo, toga se držimo!

¹⁷ Ugledajte se na mene, braćo, i gledajte na one, koji tako žive, kao što nas imate za ugled!

¹⁸ Jer mnogi žive, za koje sam vam mnogo puta govorio, a sad i plačući govorim, kao neprijatelji križa Kristova;

¹⁹ Kojima je svršetak propast, kojima je Bog trbuh, i slava u sramoti njihovoj, koji zemaljski misle.

²⁰ Ali naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja očekujemo, Gospodina Isusa Krista,

²¹ Koji će preobraziti tijelo poniznosti naše, da bude jednako tijelu slave njegove, po sili, kojom može i sve sebi pokoriti.