Pavlova druga poslanica Korinćanima (Šarić)/Glava 12.
| Pavlova druga poslanica Korinćanima (Šarić) |
1 Ako se moram hvaliti, ne koristi doduše, doći ću na viđenja i otkrivenja Gospodnja.
2 Znam čovjeka u Kristu, koji je prije četrnaest godina - ili u tijelu, ne znam, ili izvan tijeka, ne znam, Bog zna - bio odnesen do u treće nebo.
3 I znam da je taj čovjek, - ili u tijelu, ili izvan tijeka, ne znam, Bog zna, -
4 Bio odnesen u raj, i čuo neiskazane riječi, kojih čovjeku nije slobodno govoriti.
5 Tim ću se hvaliti, a sobom se neću hvaliti, osim slabostima svojim.
6 Jer kad bih se htio i hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih istinu rekao; ali se uzdržavam od toga, da ne bi tko više pomislio za mene, nego što vidi na meni ili čuje što od mene.
7 I da se ne bih prekomjerno ponio zbog veličine otkrivenja, dade mi se trn u tijelo, anđeo sotonin, da me bije, da se ne ponosim.
8 Zato sam molio triput Gospodina, da odstupi od mene.
9 I reče mi: "Dosta ti je milost moja, jer se sila u slabosti usavršava." Rado ću se dakle hvaliti svojim slabostima, da se nastani u meni sila Kristova.
10 Zato su mi ugodne slabosti, pogrde, nevolje, progonstva, tjeskobe zbog Krista, jer kad sam slab, onda sam jak.
11 Postadoh bezuman, vi me natjeraste, jer je trebalo da me vi preporučite; jer ni u čemu nijesam manji od prevelikih apostola, ako i jesam ništa.
12 Dokazi apostolstva mojega učinjeni su među vama u svakoj strpljivosti, u znacima i čudesima i silama.
13 Jer što je, u čemu ste manji od ostalih crkvi, osim što vam nijesam bio na teret. Oprostite mi ovu krivnju!
14 Evo, po treći put sam spreman da vam dođem, i neću vam biti na teret, jer ne tražim što je vaše, nego vas Jer djeca nijesu dužna roditeljima blago teći, nego roditelji djeci.
15 A ja ću veoma rado sve žrtvovati, i sama ću sebe žrtvovati za duše vaše. Kad vas ljubim tako žarko, zar ćete vi mene manje ljubiti ?
16 Ali neka bude, ja vam nijesam bio na teret, nego hitar budući uhvatio sam vas prijevarom.
17 Jesam li vas što zakinuo po kojemu od onih, koje poslah k vama?
18 Zamolio sam Tita i s njim sam poslao brata. Je li vas Tito što zakinuo. Nijesmo li hodili jednim duhom, jednim stopama?
19 Mislite li opet, da se mi pred vama branimo? Pred Bogom u Kristu mi govorimo. A sve je, ljubljeni, za vaš napredak.
20 Jer se bojim, da kad dođem, da vas ne nađem, kakve hoću, i da vi nađete mene, kakva nećete: da kako ne budu kod vas svađe, zavisti, srdžbe, prkosi, opadanja, šaptanja, nadimanja, bune;
21 Da me opet, kad dođem, ne ponizi Bog moj kod vas i ne zaplačem za mnogima, koji su prije sagriješili, a nijesu se pokajali za nečistoću i bludnost i raspuštenost, što poučiše.
| Pavlova druga poslanica Korinćanima (Šarić) |