Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Pad Babilonije












  • 18 1 Ja vidjeh po tome jednog
drugog *anđela silaziti s neba.
On imaše veliku vlast i zemlja bi
osvijetljena njegovom slavom.
  • 2 On povika snažnim glasom:
Ona je pala, ona je pala,
Babilonija
velika; postala je boravištem
*zloduha, jazbinom svih nečistih
i ogavnih ptica.
  • 3 Jer, ona je napajala sve narode
vinom jarosti svojeg bludničenja;
kraljevi zemaljski bludničili
su s njom,
i trgovci zemaljski su se obogatili
silinom njene raskoši.
  • 4 I ja začuh jedan drugi glas koji, s
nema, kazivaše:
Izlazite iz tog mjesta, o moj
puče,
da ne sudjelujete u njenim
grijesima,
i ne podijelite nevolje koje su
njoj namijenjene.
  • 5 Jer, njeni su se grijesi nakupili
sve do neba,
i Bog se sjetio nepravednosti
njenih.
  • 6 Platite joj njenim vlastitim
novcem,
vratite joj dvostruko ono
što je ona učinila.
U kupu u koju je ona miješala
svoja vina,
izmješajte joj ih dvostruko.
  • 7 Koliko se nauživala u slavi
i raskoši,
toliko joj nevolja i žalosti
nanesite.
Budući da ona kaže us vom srcu;
ja stolujem kao kraljica i nisam
uopćie udovica,
ja nikad žalosti vidjeti neću.
  • 8 Zbog toga, doći će na nju,
za samo jedan dan, nevolje
koje su joj namijenjene:
smrt, žalost, glad, i bit će ona
spaljena vatrom.
Jer, moćan je Gospodin Bog
koji joj je sudio.
  • 9 Tad će oni zaplakati i zažaliti
nad njom, kraljevi zemaljski
koji su dijelili njen blud i njenu
raskoš,
kad oni budu vidjeli dim
njenog izgaranja.
  • 10 Oni će se držati na odstojanju
od straha zbog njene nevolje, i
reći će oni: Nesreća! Nesreća!
O veliki grade, Babilonijo grade
moćni,
dostajao je samo jedan čas da
budeš osuđena!
  • 11 I trgovci zemaljski plakat će
i pasti u žalost,
jer, nitko više ne kupuje tovare
njihove,
  • 12 tovare zlata i srebra, dragulja
i bisera, lana i purpura, svile
i grimiza1;
mirisnog drveta, predmeta od
slonovače, bronce, željeza ili
mramora,
  • 13 cimeta i rajskih zrna, mirisa,
mirhe i tamjana2,
vina i ulja, brašna i žita,
goveda i ovaca, konja i kola,
robova i uznika3.
  • 14 Plod koji želješe tvoja duša
otišao je daleko od tebe.
Sve što je istančanost i raskoš
izgubljeno je za tebe.
Nikad više neće se to naći.
  • 15 Trgovci koje je obogatila tom
trgovinom, držat će se na
odstojanju iz straha od njene muke.
U plačevima ižalosti,
  • 16 oni će reći:
Nesreća! Nesreća!
Veliki grad, ogrnut lanom,
purpurom i grimizom, blisatav
od zlata, dragulja i bisera,
  • 17 dostajao je tek čas za uništiti
tolika bogatstva! I svi peljari,
svi oni koji plove u primorskim
krajevima, mornari i svi oni koji
žive od mora, držaše se na
odstojanju,
  • 18 i vikaše gledaj ući dim njene
paljevine: koji grad bijaše
usporediv velikom gradu?
  • 19 Oni si posipaše glavu
prašinom,
puštajući krike u suzama i žalosti
govoreći:
Nesreća! Nesreća!
Veliki grad čije je obilje obogatilo
sve one koji imaju lađe na moru,
dostajalo je tek jedan čas da bude
opustošen!
  • 20 Raduje se njegovom rušenju,
nebo*! I vi također, *sveti, *apo-
stoli i *proroci, jer Bog, sudeći
njemu, vama učinio je pravdu.
  • 21 Tad jedan moćni anđeo zgrabi
jedan kamen kao teški žrvanj,
i baci ga u more govoreći:
s istom žestinom bit će
strmoglavljena i Babiulonija,
veliki grad.
Neće ga više biti.
  • 22 A pjesma svirača harfi i
glazbenika, svirača frula i
trubalja,
neće se više čuti kod tebe.
Nikakav zanat, nikakva umjetnost
neće se više naći kod tebe.
I zvuk žrvnja, neće se čuti kod
tebe.
  • 23 Svjetlost svjetiljke neće više
zasjati kod tebe.
Glas mladoženjin i njegove
pratilje, neće se više čuti kod tebe,
jer, tvoji rgovci bijahu velikaši
zemaljski, pošto su tvoja
svetogrđa zavela sve narode,
  • 24 i što se kod tebe našla krv
proroka, svetih i svih onih koji su
bili zaklani na zemlji.