Otkrivenje (Šarić)/Glava 7.

¹ Potom vidjeh četiri anđela gdje stoje na četiri ugla zemlje i drže četiri vjetra zemlje, da ne puše vjetar na zemlju, ni na more, niti na ikakvo drvo.

² I vidjeh drugoga anđela gdje uzlazi od istoka sunčanoga, koji je imao pečat Boga živoga; i povika glasom velikim na četiri anđela, kojima je bilo dano, da naškode zemlji i moru,

³ Govoreći: "Nemojte škoditi ni zemlji, ni moru, ni drveću, dok ne zapečatimo sluge Bog našega na čelima njihovim."

⁴ I začuh broj zapečaćenih: sto i četrdeset i četiri tisuće zapečaćenih od svakoga plemena sinova Izraelovih:

⁵ Od plemena Judina dvanaest tisuća zapečaćenih: od plemena Rubenova dvanaest tisuća; od plemena Gadova dvanaest tisuća;

⁶ Od plemena Ašerova dvanaest tisuća; od plemena Naftalijeva dvanaest tisuća; od plemena Manasehova dvanaest tisuća;

⁷ Od plemena Simeonova dvanaest tisuća; od plemena Levijeva dvanaest tisuća; od plemena Isakarova dvanaest tisuće;

⁸ Od plemena Zebulunova dvanaest tisuća; od plemena Josipova dvanaest tisuća; od plemena Benjaminova dvanaest tisuća zapečaćenih.

⁹ Potom vidjeh, i gle, veliko mnoštvo, kojega nije mogao nitko izbrojiti, od svakoga naroda i plemena i puka i jezika, gdje stoje pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u bijele haljine, i palme u rukama njihovim.

¹⁰ I vikahu glasom velikim govoreći: "Spasenje Bogu našemu, koji sjedi na prijestolju, i Janjetu!"

¹¹ I svi anđeli stajahu oko prijestolja i starješina četiri bića, i padoše na lice pred prijestoljem, i pokloniše se Bogu

¹² Govoreći: "Amen! Blagoslov i slava i mudrost i hvala i čast i sila i jakost Bogu našemu u vijeke vjekova! Amen."

¹³ I progovori jedan od starješina i reče mi: "Tko su ovi obučeni u bijele haljine, i odakle dođoše?"

¹⁴ I rekoh mu: "Gospodine moj, ti znaš." I reče mi: "Ovo su, koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Janjetovoj.

¹⁵ Zato su pred prijestoljem Božjim, i služe mu dan i noć u hramu njegovu; i onaj, koji sjedi na prijestolju, stanovat će kod njih.

¹⁶ Više neće ogladnjeti ni ožednjeti, i neće više na njih pasti sunčana žega, niti ikakva vrućina.

¹⁷ Jer Janje, koje je nasred prijestolja, past će ih i vodit će ih na izvore žive vode; i Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovih."

← Glava 6.

Otkrivenje (Šarić)

Glava 8. →