Oporuka svetoga Franje

Oporuka svetoga Franje autor: Sveti Franjo Asiški

Nastala 1226.

Ovako je Gospodin da meni, bratu Franji, da započnem činiti pokoru. Dok sam bio u grijesima, bilo mi je veoma mrsko i gledati gubavce. I sam Gospodin dovede me među njih i ja sam im iskazivao milosrđe. I kad sam odlazio od njih, ono što mi se činilo mrskim pretvorilo mi se u duhovnu i tjelesnu slast. Nakon toga malo sam čekao i onda nam napustio svijet. Gospodin mi je dao toliku vjeru u crkvama, da sam jednostavno molio govoreći: Klanjamo ti se Gospodine Isuse Kriste, ovdje i u svim tvojim crkvama koje su po cijelom svijetu i blagoslivljamo te, jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Zatim mi je Gospodin dao i daje toliku vjeru u svećenike koji žive po propisu svete Rimske Crkve, da se zbog njihova reda hoću utjecati njima kad bi me i progonili. I kad bih posjedovao toliku mudrost koliku je imao Salomon i naišao na najsiromašnije svećenike ovoga svijeta, u župama gdje oni borave neću propovijedati protiv njihove volje. Njima i svima ostalima hoću iskazivati strahopočitanje, ljubit ću ih i poštivati kao svoje gospodare; i neću na njima gledati grijeha, jer u njima vidim Sina Božjega i oni su moji gospodari. A to činim zbog toga što od samoga Svevišnjeg Sina Božjega na ovome svijetu ne vidim na tjelesni način ništa osim njegova presvetog tijela i krvi, koje oni uzimaju i jedino oni drugima dijele. I tražim da se ove presvete tajne nadasve štuju, časte i čuvaju na dragocjenim mjestima. Gdje god nađem da nedostojnim mjestima sveta njegova imena i napisane riječi, pokupit ću ih i molim da se pokupe i stave na dostojno mjesto. I sve teologe i one koji naviještaju svete Božje riječi moramo častiti i poštivati jer nam daju duh i život. I kad mi je Gospodin dao braću, nitko mi nije pokazao što mi valja činiti, nego mi je sam Svevišnji objavio da moram živjeti na način svetog Evanđelja. I ja sam to u nekoliko riječi i jednostavno dao napisati, a gospodin papa mi je potvrdio. A oni koji su dolazili da prihvate taj život, dali su siromasima sve što su imali. I bili su zadovoljni jednim habitom zakrpanim iznutra i izvana, koji su htjeli, pojasom i donjom odjećom. Više nismo htjeli imati. Mi klerici molili smo časoslov kao i ostali klerici, a ne klerici su molili Oče naš; i vrlo rado smo se zadržavali u crkvama. Bili smo neuki i svima podložni. I ja sam radio svojim rukama i hoću raditi, te odlučno tražim da i sva ostala braća obavljaju kakav pošten posao. Koji ne znaju, neka nauče, i to ne iz pohlepe kako bi primili plaću za rad, nego radi primjera i da izbjegnu besposlicu. I kad ne bismo dobili plaću za rad, utecimo se stolu Gospodnjemu tražeći milostinju od vrata do vrata. Gospodin mi je objavio pozdrav da kažemo: Gospodin ti dao mir! Neka se braća čuvaju da nipošto ne primaju crkava, siromašnih prebivališta niti išta drugo što se za njih gradi, ako nije kako dolikuje svetom siromaštvu koje smo u Pravilu obećali; a u njima neka uvijek prebivaju kao pridošlice i putnici. Pod poslušnost strogo zapovijedam svoj braći da se ne usuđuju, gdje god se nalazila, tražiti kakvo pismo u Rimskoj kuriji, ni sami ni preko posrednika, ni za crkvu niti za koje drugo mjesto, niti pod izlikom propovijedanja, pa ni zbog tjelesnog progonstva. Nego gdje god ne budu primljeni, neka bježe u drugu zemlju da s Božjim blagoslovom čine pokoru. I čvrsto odlučujem slušati generalnog ministra ovog bratstva i gvardijana kojega mi on htjedne dati. I želim da me on tako drži u svojim rukama, da ne mogu nikamo ići niti što činiti mimo poslušnosti njegovoj volji, jer je moj gospodar. A iako sam priprost i bolestan, ipak želim stalno imati klerika koji će mi obavljati časoslov, kako stoji u Pravilu. I neka se od sve ostale braće traži da tako slušaju svoje gvardijane i obavljaju časoslov prema Pravilu. Ako bi se našli neki koji ne bi obavljali časoslov prema Pravilu i koji bi ga htjeli nekako preinačiti ili ne bi bili katolici, sva su braća, gdje god bila, pod poslušnost dužna, gdje god takova nađu, predvesti ga najbližem kustodu onoga mjesta gdje su ga našli. A kustod je strogo pod poslušnost dužan takvoga dobro čuvati danju i noću kao čovjeka u okovima, tako da mu ga nitko ne može oteti iz ruku, dok ga osobno ne preda u ruke svoga ministra. A ministar je strogo pod poslušnost dužan poslati ga po takvoj braći koja će ga kao svezana u okovima čuvati danju i noću, dok ga ne predvedu pred ostijskoga gospodina, koji je gospodar, zaštitnik i popravljač cijeloga bratstva. A neka braća ne govore: ovo je drugo Pravilo. Jer to je sjećanje, opomena i poticaj i moja oporuka, koju ja, moli brat Franjo, ostavljam vama, svojoj blagoslovljenoj braći, da Pravilo koje Gospodinu obećasmo što bolje katolički održavamo. A generalni ministar i kustodi ne smiju pod poslušnosti ovim riječima ništa ni dodavati ni oduzimati. I neka uvijek uz Pravilo uza se imaju i ovaj spis. I na svim kapitulima koje budu držali, kada čitaju Pravilo, neka čitaju i ove riječi. I strogo pod poslušnost naređujem svoj svojoj braći, klericima i ne klericima, da ne unose u Pravilo i u ove rieči tumačenja govoreći: Tako se ima shvatiti. Nego kao što je Gospodin meni dao da jednostavno i čisto kazujem i napišem Pravilo i ove riječi, tako ih i vi jednostavno i bez tumačenja shvatiti i svetim djelima održavajte do konca. I tko god bude to održavao, neka ga na nebu napuni blagoslovom svevišnji Otac, a na zemlji neka ga blagoslovom obaspe njegov ljubljeni Sin s presvetim Duhom Utješiteljem, sa svim silama nebeskim i sa svima svetima. I ja brat Franjo, vaš mali sluga, potvrđujem vam koliko god mogu iznutra i izvana taj sveti blagoslov. Amen.

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.