Oj svijetla majska zoro,
Majko naša Crna Goro,
Sinovi smo tvog stijenja
I čuvari tvog poštenja.
Volimo vas, brda tvrda,
I stravične vaše klance
Koji nikad ne poznaše
Sramotnoga ropstva lance.
Dok lovćenskoj našoj misli
Naša sloga daje krila,
Biće gorda, biće slavna
Domovina naša mila.
Rijeka će naših vala,
Uskačući u dva mora,
Glas nositi okeanu,
Da je vječna Crna Gora.
|
Vječna naša Crna Goro!
Sinovi smo tvog stijenja,
Čuvari smo tvoje časti
I seljačkog tvog poštenja.
Volimo vas, brda tvrda,
I stravične vaše klance,
Koji nikad ne poznaše
Sramotnoga ropstva lance.
Lovćen nam je oltar sveti,
Vazda smo mu vjerni bili,
U njega smo vjerovali
I njime se ponosili.
Odkada je Badnje Veče
Našu vjeru očistilo,
Među nama, seljacima
Nevjernika nije bilo.
Dok seljačkoj našoj misli
Naša sloga daje krila,
Biće gorda, biće slavna
Domovina naša mila.
Rijeka će naših vali
Uskačući u dva mora,
Okeanu glas nositi,
Da je vječna Crna Gora!
|
Vječna naša Crna Goro,
Tvoj Lovćen je car Jadrana
Kâ seljaka tvojih djela,
Kad su čija opjevana?
Volimo vas, brda tvrda,
I stravične vaše klance,
Koji nikad ne poznaše
Sramotnoga ropstva lance.
Lovćen nam je oltar sveti,
Vazda smo mu vjerni bili,
U njega smo vjerovali
I njime se ponosili.
Otkada je Badnje Veče
Našu vjeru očistilo,
Među nama, seljacima
Nevjernikā nije bilo.
Dok lovćenskoj našoj misli
Naša sloga daje krila,
Bit će gorda, bit će slavna
Domovina naša mila.
Slobode će čuvar biti
Naša brda, naše gore,
Dokle zemlju sunce grije
I dokle se ljudi bore.
Rijeka će naših vala,
Uskačući u dva mora,
Oceanu glas nositi,
Da je vječna Crna Gora.
|