|
|
Oh tužne sej pjesni s uzdahom složene
autor: Džore Držić
|
|
Oh tužne sej pjesni s uzdahom složene
U suzah s boljezni cić muke ljuvene,
Slišati kih budu da mene požale,
A sebe da bljudu ljubavi ku hvale.
GLIUBAV ka nebesa i vas svit vlada, 5
Pri ner me jur sveza i žestok trud zada,
Mu mlados nahođah da mi ju svi slave,
Ku rajski provođah čisto bez zabave,
Jer imah mir meni vrh svega ugodan
I život blaženi ter pokoj slobodan. 10
Ni mnjah da ka lipos može me čim smutit,
Ljuvenu da kripos ja budem oćutit.
Ohol tijem zaviđah sam svomu pokoju
Najliše kad viđah ki služe gospoju,
Ranjeni do duše samohoć gdi slide 15
U željah s ke tuže i vehnu i blide.
Recih: ni razbora ni uma ni vida,
Ni haju zazora od ljudi ni stida,
Zač nigdar razumnu taj ljubav ne udi,
Jak tomu bezumnu nje gnivom ki bludi. 20
Eto, sad od zvizda mir mi taj razluči,
Protiv mi još izda život moj da muči,
Ar svaku oholas dostojno bi snizit
A ljubav i nje vlas svršeno uzvisit.
U broj se tijem vidim općene bolosti 25
Ter velmi ja stidim sam svojom mladosti.
|
|
Stari pisci hrvatski, knjiga 33, Džore Držić: Pjesni ljuvene, JAZU, Zagreb 1965., str. 13
