Odluka I. Općeg sabora Hrvata Bosanske Posavine

I OPĆI SABOR HRVATA BOSANSKE POSAVINE SLAVONSKI BROD, 18. prosinca 1993. g.

                                            ODLUKA

Suočeni s bezobzirnom agresijom kojom su ugrožena povijesna i prirodna prava na život i opstojnost, kulturni identitet, politički, gospodarski i drugi interesi, a nezadovoljni rezultatom dosadašnjih pregovora, Hrvati Bosanske Posavine održali su I. Opći sabor radi zauzimanja stajališta o sudbini Bosanske Posavine.

Polazeći od:

• Izražene volje pučanstva u DEKLARACIJI O BOSANSKOJ POSAVINI koju i ovaj Sabor usvaja,
• Političkih odluka: HDZ u B. Posavini kao legitimnog predstavnika političke volje hrvatskog naroda, zastupnika u Zastupničkom domu Hrvatske Republike Herceg-Bosne i Hrvatskog vijeća obrane i
• Izraženih stajališta: kulturnih i crkvenih institucija, Zajednice prognanih, izbjeglih i iseljenih B. posavine, domovinskih zajednica i zavičajnih klubova u zemlji i inozemstvu,

I. Opći sabor Bosanske Posavine na svom zasjedanju dana 18.12.1993. godine donosi

                                              odluku

1. Osniva se Privremeni Sabor Bosanske Posavine koji je najviše predstavničko tijelo Bosanske Posavine.

2. Uspostavlja se provincija Bosanska Posavina koja obuhvaća općine Bos. Brod, Bos. Šamac, Derventa, Modriča, Odžak i Orašje, te dijelova općina Brčko, Doboj i Gradačac sa granicama prema aneksu I (karta i opis)

3. Provincija Bosanska Posavina je političko-teritorijalna zajednica povezana sa Herceg-Bosnom i ostalim Hrvatskim dijelovima u okviru države Bosne i Hercegovine.

4. Izvršno tijelo Privremenog Sabora provincije je Hrvatsko narodno vijeće od 19 članova. HNV će sve do konačnog političkog rješenja i u ratnim uvjetima predstavljati Privremeni Sabor i provoditi njegove odluke. Članovi HNV su: Pavo Kobaš, Iko Stanić, dr. Josip Jelić, Ante Ravlić, Mate Gogić, Miro Sirovin, Ivica Ivkić, Pejo Ćosić, dr. Ante Kovačević, Petar Kljajić, Bariša Jelavić, Marko Andjelić, Mijo Anić, Tomo Božić, Šerif Isaković, Ruža Majstorović, Husein Mahmudspahić, Marijan Nikić-Pejić i Mladen Zelić.

5. Privremeni Sabor ovlašćuje izaslanike Iku Stanića i dr. Antu Kovačevića da Provinciju Bosansku Posavinu zastupaju u daljnjim mirovnim pregovorima o BiH.

HNV će imenovati tim eksperata koji će pomagati pregovaračima.

6. Zabranjuje se bilo kome potpisati predaju Bosanske Posavine, pa je svaki eventualni takav potpis nevaljan, a odluka ništavna.

7. Privremeni Sabor zahtijeva od političkih i vojnih vodstava da se odmah prekinu sukobi izmedju HVO i Armije BiH. Ovi sukobi su protiv strateških interesa hrvatskog i muslimanskog naroda, a u korist zajedničkog agresora.

8. Privremeni Sabor daje posebno priznanje i zahvalnost braniteljima B. Posavine za sve ono što su do sada učinili žrtvujući i vlastite živote za B. Posavinu. Sabor daje punu podršku daljnjoj njihovoj borbi i vjeruje u njihovu spremnost i snagu. Poginule branitelje nećemo nikada zaboraviti, a njihove nas žrtve obvezuju da ustrajemo u borbi do konačnog oslobodjenja cijele B. Posavine.

9. Sabor izražava zahvalnost svim gradjanima države Hrvatske, a posebno Brodske Posavine za svekoliku pomoć u najtežim trenucima u povijesti naroda B. Posavine. Sabor očekuje i daljnju političku i drugu pomoć narodu B. Posavine u ostvarivanju odluka ovog Sabora, jer je to i u interesu cjelokupnog hrvatskog korpusa i države Hrvatske.

10. Sabor inicira sazivanje općeg sabora Hrvata Bosne i Hercegovine.

                                                                       Predsjedništvo

                                           DEKLARACIJA O BOSANSKOJ POSAVINI

Svestrano razmatrajući tragičnu sudbinu Bosanske Posavine, a na temelju slijedećih činjenica:

1. da je prema popisu stanovništva 1991. god. na prostoru Bosanske Posavine (općine: Derventa, Bos. Brod, Odžak, Bos. Šamac, Orašje, i dijelovi općina Modriča, Gradačac i Brčko) živjelo: Hrvata 126.494 ili 59,60%, Muslimana 32.879 ili 15,48%, Srba 43.620 ili 20,55%, ostalih 9.284 ili 4.37%

2. da prema katastarskim pokazateljima 83% zemlje Bosanske Posavine pripada Hrvatima i Muslimanima, a 17% Srbima;

3. da hrvatski narod, kao jedini ili kao većinski, na ovom prostoru živi od 7. stoljeća;

4. da su srpske oružane postrojbe u ovome ratu gotovo sav prostor Bosanske Posavine osvojile, nesrpsko stanovništvo protjerale i sva dobra opljačkale ili uništile;

5. da je u obrani Bosanske Posavine od srpske agresije 1991-1993. poginulo 2.446 branitelja i približno 1.500 civila, oko 8.000 ranjeno, te ostalo gotovo 2.600 siročadi i 500 invalida;

6. da je prema sadašnjem međunarodnom planu za BiH golema većina toga prostora uključena u tzv. Republiku srpsku, čime je međunarodna zajednica faktički prihvatila rezultate agresije i genocida kao i gaženje svih principa međunarodnog pravnog poretka; u ime vjerskih zajednica, inteligencije i prijatelja Bosanske Posavine, mi dolje potpisani

                                                  TRAŽIMO

1. da Bosanska Posavina, u gore naznačenim granicama, uz opravdane manje korekcije, na temelju etničkog načela i povijesnog prava, bude politički konstituirana kao provincija s većinskim hrvatskim stanovništvom;

2. da se srpski agresor povuče s toga prostora, pri čemu se Srbima koji su tu prije živjeli, a koji nisu počinili zločine, ne osporava pravo da tu i dalje žive kao punopravni građani;

3. da se svim prognanim Hrvatima i Muslimanima omogući povratak u vlastite domove;

4. da se svi koji su počinili zločine izvedu pred sud;

5. da u hrvatskoj delegaciji koja sudjeluje u pregovorima o političkoj sudbini BiH obvezatno bude i predstavnik Bosanske Posavine koji će imati puno povjerenje onih koje predstavlja i koji će zastupati iznesene stavove;

6. da nitko ne potpisuje nikakav ugovor niti čini bilo što drugo čime bi prostor i narod Bosanske Posavine bili izručeni tzv. Republici srpskoj ili na neki drugi način žrtvovani tuđim interesima.

12.10.1993.