Obašašća i basanja/Prusac

PRUSAC

U Pruscu, bijelom gradu, ljubav je molitvom stijenu razbila zbog vode – potrebe.

Potomcima koji malo pamte, bašluci-prsti u nebo pokazuju. A čeljad ne bi neba, neba se nasrkala na ovoj kičmi zemlje u nebo dignutoj: lijevo provalija, desno provalija, a nebo glava dodiruje.

Čeljad bi zemljinih darova!

Zvoni srce senabije,

zvoni otesana jelovina,

serdžada se suncu zamjerila:

žarko sunce, ljepša sam od tebe!

Na bivšem gradu Akhisaru, bivši cvrčci pod šimširom znaju mudrost umiranja bez smrti.