Obašašća i basanja/Nad Arnom, u cik

NAD ARNOM, U CIK

Firenca u doba prvih pijetlova.

U nogama, u utrobi: još tutanj tračnica, zvizga mahnitog vlaka u mozgu.

Znaš: ovaj grad ima rijeku, i makar se misao samo oko kakve mu drago postelje vrzma, uporni neki instinkt, kojemu samo tijelo zna ime, dovede te nad Arno.

Drage kreketuše, tri rana ribiča, a uz Arno, daleko u toskanskim brdima, već zora...

Nad vodom tiho zviznu zornjak, umi umorne kosti. Pade prijateljstvo, rodi se osmijeh, sinu mir.

Mogade se poći natrag u Firencu, u postelju. Kakvu mu drago.

1970.