Obašašća i basanja/Katedrala u Šibeniku

KATEDRALA U ŠIBENIKU

Dalmatinac Juraj, od rajskih slika okrenuv glavu, sučeli svoju s glavama i pogledima braće zemaljske, i obrubi bogomolju.

Ostavi svetinju u hladu božijem debelih zidova, a suncu, danu, ljudima okrenu lice ljudsko; ljudsko a nikad jednako.

Drevni gospari i moreplovci, vitezovi i vitiznanci, šarlatani i kondotjeri, mladi crkvenjaci i masni prelati, zaljubljenici jasnih čela, umiveni čestiti starci, sebri izluđeni od davanja...

Kamen po kamen, glava po glava, frca kameno iverje – to Juraj, gospodar nad kamenom, zapisuje svoj zapis o vremenima, za vremena:

brčine čestite čvrstog ratnika,

razjapljena usta straha pred vremenom-nevremenom,

tihi grč pregaranja,

čista zabluda žrtvenog janjeta,

oštrica moći skupljena pod čelom-pragom, kurjački, i u isturenoj donjoj,

lijepa muškost zagledana u se i u svoju snagu,

čelo pjesnika i zjene uzdrhtale od strepnje i slutnje, moru nadomak...

Glava po glava, svaka na svoj vâj kameni osuđena, odonda dosad, i dovijeka.