Obašašća i basanja/Bočac

BOČAC

Potrošio je svoje vrijeme, i sad šuti.

Davnim dizdarima kapetanima zaboravio i broj, ime i obličje.

Ne zaustavlja ni vjetar, o kopljanicima da se ne priča.

Oči iskopane, noge polomljene. Ni zelena voda pod njim melem, ni zelena šuma odmor.

Vrane-haberdžije znaju da je živ, i stari gmazovi kojima kosti grije.

Ubočen, skočanjen, oblaku nalik, pod okruglom plaveti sanja da, ko s braćom, s oblacima putuje.