O slici Azur
Predloženo je da se ovaj članak premjesti u Wikicitat. (Rasprava) |
O slici Azur - Gérard Adam:
(ulomak iz knjige Pèlerinage aux Pays intérieurs)
....Na polovici uspona, jedna mlada žena, također naga, no obvijena prozračnošću zavjese, zaustavlja se da bi žudno promatrala nebo, štiteći svoj pogled da bi ga dublje uronila u beskrajnu dubinu otkud se uzdiže dah oblaka. Slika je natopljena modrinom i nježnom ambrom, s valom rubina u skutu providnog ogrtača.
Kakvo otkrovenje ona očekuje, i nadamo li se mi skupa s njom? Njeno uznosito držanje izražava u isti mah odlučnost i i blago povjerenje. U podnožju ove kontemplacije slutimo survavanje od kojeg ju brani svijetla čvrstina stijene. Za nas, opasnost se krije u tijelu, koje ovoji otkrivaju više no što ih skriva izuzetna nagost. Zaslijepljeni njenom puninom, plašimo se biti onaj luđak kojemu mudrac označava nebo, i koji gleda prst.