Novo viđenje slave Božje
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Novo viđenje slave Božje |
10 1 Ja opazih: na svodu koji bijaše iznad glave kerubinima, vidješe se kao jedan kamen od lazulita, kao izgled, kao na
ličnost jednog prijestolja1. 2 On reče čovjeku odjevenom u lan: ” Kroz razmake, uđi u krug, pod kerubinima; uzmi pune ruke gorućih žeravica, kroz razmake koji su među *kerubinima2, i saspi
ih na grad.“ čovjek onamo uđe pred mojim očima. 3 U času kad čovjek uđe , kerubini stajaše desno u Kući, a oblak ispuni unutarnji trijem. 4 Slava GOSPODOVA se podiže iznad kerubina prema pragu Kuće; Kuća bi ispunjena oblakom dok
trijem bijaše ispunjen sjajem slave GOSPODOVE, 5 a šum krila kerubinskih se čuo sve do vanjskog trijema, kao glas Moćnoga kad on govori. 6 Kad on zapovjedi čovjeku u lan odjevenom:
”Uzmi vatru kroz razmake u krugu, kroz razmake koji su između kerubina“, čovjek dođe i stade pokraj točka. 7 Kerubin pruži ruku kroz razmak koji je između kerubina, prema vatri koja je u
razmaku između kerubina; on ju uze i napuni ruke čovjeku odjevenom u lan. Ovaj posljednji ju uze i iziđe. 8 Tad se pojavi pod krilima kerubina jedan oblik ruke ljudske. 9 Ja opazih: bijahu četiri točka pokraj kerubina; jedan točak sa strane svakom kerubinu; izgled točkova bijaše kao svjetlucanje krizolita3. 10 Njihov izgled: sve četiri bijahu slični; oni bijahu kao uzglobljeni jedan u drugi. 11 Kad napredovahu, oni su mogli ići u 4 pravca; ali oni se kretahu u smjeru mjesta prema kojem je njihova
glava bila usmjerena; oni ne napredovaše poprijeko. 12 Na svakom tijelu kerubina, njihovim leđima, njihovim rukama i njihovim krilima, kao i uokolo točkova u sve četvorice bijaše jedno
bujanje svjetlucanja. 13 Ja čuh dati tim točkovima ime "kruga"1. 14 oni imahu svaki 4 lica; lice prvoga bijaše lice kerubina; lice drugoga, lice čovjekovo, trećeg lice lava i četvrtog lice orla.
15 Kerubini se podigoše bijaše to živući kojeg ja vidjeh blizu rijeke Kebar2. 16 Kad kerubini napredovahu, točkovi napredovahu pokraj njih; kad kerubini širiše svoja krila za podići se iznad
zemlje, točkovi ne ostajaše po strani već se držaše uz njih. 17 Kad se oni zaustavljaše i kad se dizahu oni se dizahu s njima; to je zato što duh živućih bijaše u njima.
