Nehemija (Šarić)/Glava 9.
← Glava 8.
|
Nehemija (Šarić) |
1 Dvadeset četvrtoga dana toga mjeseca skupiše se sinovi Izraelovi posteći i u kostrijeti i s prahom na glavama.
2 Pošto su se čistoplemenski sinovi Izraelovi bili odvojili od svih tuđinaca, pristupiše i priznaše grijehe svoje i zlodjela otaca svojih.
3 Tada se je čitalo na mjestu, gdje su stajali, iz knjige zakona Gospoda, Boga njihova, tri sata. Onda, klanjajući se Gospodu, Bogu svojemu, kajali su se tri sata.
4 Nato Leviti Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebja, Bani i Kenani stupiše na mjesto povišeno i zazvaše glasom velikim Gospoda, Boga svojega.
5 I Leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebja, Hodija, Šebanija i Petahja izgovarali su ovu molitvu: "Ustanite, hvalite Gospoda, Boga svojega, odvijeka dovijeka! Neka se slavi tvoje slavno ime, uzvišeno iznad svake slave i časti!
6 Ti si jedini, Gospode! Ti si, koji si stvorio nebo, nebo nad nebesima sa svom vojskom njegovom, zemlju i sve, što je na njoj, mora sa svim, što živi u njima. Svemu tomu daješ ti život. Tebi se klanja vojska nebeska.
7 Ti si, Gospode, Bog, koji si izabrao Abrama i izveo iz Ura u Kaldeji i dao mu ime Abraham.
8 Ti si pronašao srce njegovo vjerno prema sebi i učinio si s njim zavjet, da ćeš dati potomcima njegovim zemlju Kanaanaca, Hiteja, Amoreja, Perizeja, Jebuseja i Girgašeja, I ti si držao riječ svoju; jer si ti vjeran.
9 Ti si vidio nevolju otaca naših u Egiptu, čuo si pomaganju njihovu na Crvenom moru.
10 Ti si činio znake i čudesa na faraonu, na svim slugama njegovim i na svem narodu zemlje njegove, jer si znao, da su obijesno postupali s njima. Tako si stekao sebi ime, tako veliko, kao što je danas.
11 Ti si razdijelio more pred njima, te prijeđoše posred mora suhim. A progonitelje njihove bacio si u dubinu kao kamen u silne vode.
12 Stupom od oblaka vodio si ih danju, stupom ognjenim noću, da im rasvijetliš put, kojim su išli.
13 Tada si sišao dolje na Sinaj, govorio si s njima s neba i dao si im pravedne zakone, pouzdane naputke, dobre odredbe i prave zakone.
14 Ti si im obznanio svetu Subotu svoju i dao si im preko svojega sluge Mojsija zapovijedi, odredbe i zakone.
15 Kruh s neba dao si im u gladi njihovoj i vodu iz hridine izveo si im u zeđi njihovoj. Zapovjedio si im da uniđu i zaposjednu zemlju, za koju si bio na zakletvu podigao ruku svoju, da ćeš im je dati.
16 Ali oni, oci naši, radili su drsko, bili su tvrdokorni i nijesu slušali zapovijedi tvojih.
17 Ne htjedoše slušati, i nijesu se spominjali čudesa tvojih, što si ih činio za njih. Oni postaše tvrdovrati, izabraše sebi poglavara i htjedoše se vratiti u Egipat u ropstvo. Ali ti si Bog, koji oprašta, milostiv i milosrdan, dugotrpan i bogat dobrotom. Nijesi ih ostavio.
18 Dapače kad oni načiniše sebi tele liveno i rekoše: "Ovo je tvoj Bog, koji te je izveo iz Egipta - , kad počiniše velike hule,
19 U prebogatom milosrđu svojemu nijesi ih ostavio u pustinji. Stup od oblaka nije odstupao od njih danju, da ih vodi putem, niti stup ognjeni noću, da im osvjetljuje put, kojim su imali ići.
20 Dao si im dobri svoj duh, da ih poučava. Mane svoje nijesi uskratio od usta njihovih i vode si im dao u žeđi njihovoj.
21 Četrdeset godina opskrbljivao si ih u pustinji. Nijesu trpjeli nikakve oskudice. Haljine njihove se ne deraše, i noge njihove ne otekoše.
22 Dao si im kraljevstva i narode i odredio si svakomu područje njegovo. Oni zaposjedoše zemlju Sihonovu, zemlju kralja hešbonskoga i zemlju kralja Oga bašanskoga.
23 Djecu njihovu umnožio si kao zvijezde nebeske i uveo si ih u zemlju, za koju si bio rekao ocima njihovim da će ući u nju i uzeti je u posjed.
24 Djeca njihova dođoše i zaposjedoše zemlju. Pred njima si srušio stanovnike zemlje, Kanaance, i predao ih u njihove ruke, kraljeve njihove i narode zemlje, da čine od njih što im je volja.
25 Dobiše tvrde gradove i zemlju rodnu, zaposjedoše mnoge kuće, pune svakoga dobra, studence iskopane, vinograde, maslinike i voćke. Jeli su, i nasitiše se i ojačaše, i plivali su u punini tvojih dobara.
26 Ali oni postadoše uporni, pobuniše se proti tebi i okrenuše leda zakonu tvojemu Pobiše proroke tvoje, koji ih opominjali, da ill obrate k tebi, i oni počiniše velike hule.
27 Zato si ih davao u ruke neprijateljima njihovim, da ih ovi pritisnu. A kad bi tada u nevolji svojoj povikali k tebi, ti si ih uslišio s neba. Davao si im u velikom milosrđu svojemu spasitelje, koji bi ih izbavljali iz ruku neprijatelja njihovih.
28 A čim bi otpočinuli, opet su činili zlo pred tobom. Tada si ih prepuštao ruci neprijatelja njihovih, i ovi su vladali nad njima. Oni bi tada nanovo povikali k tebi, i ti si ih uslišio s neba i često ih izbavljao u velikom milosrđu svojemu.
29 Opominjao si ih ozbiljno, da ih obratiš k zakonu svojemu. Ali oni ostadoše prkosni, ne poslušaše zapovijedi tvojih, i griješili su proti zakonima tvojim, po kojima živi onaj, koji ih vrši. Oni ti uporno pokazaše leđa, bili su prkosna srca i nijesu slušali,
30 Trpio si ih mnoge godine i opominjao ih duhom svojim preko proroka svojih. Ali ne poslušaše. Tada si ih dao u ruke narodima zemalja.
31 Ali u prevelikom milosrđu svojemu nijesi dao da propadnu posve. Nijesi ih ostavio; jer si Bog milostiv i milosrdan.
32 I sada, Bože naš, veliki, jaki, strašni Bože, koji čuvaš premilostivi zavjet, nemoj da je malo pred tobom sva ta muka, što snađe nas, kraljeve naše, knezove naše, svećenike naše, proroke naše, oce naše i sav narod tvoj od vremena kraljeva asirskih do danas!
33 Ti si pravedan u svemu, što nas je snašlo jer ti si vjeran bio, a mi smo bezbožno radili.
34 I kraljevi naši, knezovi naši, svećenici naši i oci naši nijesu držali zakona tvojega, nijesu marili za tvoje zapovijedi i opomene, što si im davao.
35 U kraljevstvu svojemu i u punini dobara, što si im ih dao, u zemlji prostranoj i rodnoj, koju si im pridijelio, nijesu ti služili i nijesu se povratili od zlih djela svojih.
36 Zato smo danas robovi. U zemlji, koju si dao ocima našim, da uživaju plodove njezine i dobra njezina, eto u njoj mi smo danas robovi.
37 Njezin bogati prihod pripada sada kraljevima, koje si postavio nad nama za grijehe naše. Oni gospodare nad našim tjelesima i nad stokom našom po svojoj volji, i tako smo mi u velikoj nevolji."
38 Na temelju svega toga sklapamo tvrd ugovor i polažemo ga pismeno. Na povelji imaju stajati imena naših knezova, Levita i svećenika. Narod se obvezuje da će unapredak točno izvršavati sve naredbe u zakonu.
← Glava 8.
|
Nehemija (Šarić) |