Nehemija (Šarić)/Glava 1.
← Glava .
|
Nehemija (Šarić) |
Glava 2. →
|
1 Riječi Nehemije, sina Hakalijina. Mjeseca Kisleva, godine dvadesete dogodi se, kad sam bio u glavnom gradu Susi,
2 Da Hanani, jedan od braće moje, dođe s nekim ljudima iz Judeje. Upitah ih za Judejce, za ostatak, što je bio umakao ropstvu, i za Jerusalem.
3 Oni mi odgovoriše: "Oni, što preostaše od ropstva, nalaze se u zemlji tamo u velikoj nevolji i sramoti. Zid jerusalemski razrušen je, i vrata su njegova spaljena."
4 Kad sam čuo tu vijest, sjeo sam i plakao i tugovao čitave dane. Postio sam i molio se Bogu nebeskomu.
5 Molio sam se: "Ah, Gospode, Bože nebeski, veliki, strašni Bože! Ti milostivo čuvaš zavjet onima, koji te ljube i drže tvoje zapovijedi.
6 Daj da bude uho tvoje prignuto i oči tvoje otvorene, da čuješ molitvu sluge svojega, koju sada dan i noć upravljam k tebi za djecu Izraelovu, sluge tvoje! Priznajem grijehe djece Izraelove, što ih počiniše proti tebi. I ja i moja očinska kuća sagriješismo.
7 Skrivismo ti i ne držasmo zapovijedi, zakone i odredbe, što si ih zapovjedio svojemu slugi Mojsiju.
8 Ipak se spomeni obećanja, to si ga dao svojemu slugi Mojsiju, kad si rekao: Ako budete griješili, ja ću vas razasuti među narode.
9 Ali ako se obratite k meni i stanete držati zapovijedi moje o tvoriti ih, ja ću vas, pa bili razasuti i do na kraj neba, opet odanle skupiti i odvesti na mjesto, koje sam izabrao, da ondje nastanim ime svoje.
10 Jer oni su sluge tvoje i narod tvoj, koji si iskupio silom svojom velikom i rukom svojom jakom.
11 Ah, Gospode, neka hude uho tvoje prignuto k molitvi sluge tvojega i k molitvi sluga tvojih, koji su voljni bojati se imena tvojega! Daj sada uspjeh slugi svoj emu! Učini, da nađe milost kod ovoga čovjeka!" Bio sam naime peharnik kod kralja, Nehemija dobiva dopuštenje od kralja da sazida Jerusalem.
← Glava .
|
Nehemija (Šarić) |
Glava 2. →
|