Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Nebeska tijela







  • 43 1 Koji sjaj kao visine čistog svoda,
koji prizor kao nebo kad se vidi
njegova slava1!
  • 2 Sunce koje se pojavljuje proglašava
svojim dizanjem koja je božanst-
vena stvar djelo Sve-Višnjega.
  • 3 U svom podnevu ono suši zemlju,
pred njegovom jarom tko može
izdržati?
  • 4 Podjaruje se ložište za radove
koji se obavljaju na vruće,
ali tri puta vrelije je sunce koje
prži brda.
Ono ispuhuje vrele pare2 i,
pržeći svojim zrakama,
ono zasljepljuje oči.
  • 5 Velik je on, Gospod koji ga je
stvorio;
svojim riječima on ravna njegov
brzi tijek3.
  • 6 Mjesec također, u svoje vrijeme,
utvrđuje označavanje doba i
znakova vremenskih4.
  • 7 Od mjeseca dolaze signali
blagdana5 ,
te zvijezde koja se na kraju smanji.
  • 8 On je taj po kome mjesec dobija
ime svoje;
on ima jedno čudesno narastanje
u tijeku svojih mijena,1
signal vojskama koje taboruju
tamo gore,
osvjetljavajući svod nebeski.
  • 9 Ljepota neba, to je slava zvijezda2 ,
uresi svjetlosni u visinama
Gospodovim3 .
  • 10 Na riječ *Sveca, one se drže prema
svom redu,
one se ne razilaze u svojim
bdijenjima.4