Naše životinje
| ← Naslovnica | Naše životinje autor: Antun Gustav Matoš |
(Bolovi bez riječi)
I. On i ona uredi
- Na livadi mlado tele
- Oborilo glavicu,
- Zaljubljeno kao tele
- U dražesnu kravicu.
- Nato dođe mladi mesar
- I telića poveo,
- Kroz Ilicu preko malte
- Na šlopruk ga doveo.
- Ko u nova vrata telić
- Gleda naše ulice,
- Ne misli na svoju kravu
- I pastirske frulice.
- Ušao je kao kakav
- Malograđanin,
- Stupajući zatim kao
- Velegrađanin.
- Na ladanju plakala je
- Za njim kravica,
- Plakala je kao krava,
- Ne ko lavica.
- Držala je da je posto
- Barem ministar
- Tip taj pretencjozan ko bik
- Kakav jak i star.
- Ali njega već odavna
- Kob ne sekira,
- Usred čela shvatila ga
- Kobna sjekira.
- No neće ga dugo plakat
- Suze jedine,
- Jer i Ona postati će
- Funt govedine.
- On i Ona pokojni su,
- Sudbo krvava,
- Pokojni su, ali ih neće
- Žalit država
- Ko Otela ili poput
- Kravlje Julije,
- Jer već evo hudi mesar
- Nožem guli je.
- Ni kod marve nije ovaj
- Svijet magičan:
- Život joj je bič i jaram,
- Konac tragičan.
- Teško onom što je telić,
- Teško kravama!
- Čemu rog, kad fali soli
- Nekim glavama!
II. Chanteclair uredi
- Na bunjištu slavni kokot
- Lekok de Krefker,
- K nebu diže moćnu pjesmu:
- Novi Šantekler.
- Među kokam on je kao
- Sultan Soliman
- Pa se prči, pa se gizda
- Kao Kulin-ban.
- On u kljunu zoru nosi,
- A u pjesmi dan,
- Hrabar je na svome gruntu
- Kao domobran.
- Sve do sunca već se penje
- Kukurikukuj!
- A odasvud odjekuje:
- Čuj, i mi smo tuj!
- Kad al eto kuharice:
- Baš kad htjede spat,
- Krasnog pijevca uhvatila,
- Odsjekla mu vrat.
- Poezija i junaštvo,
- Čemu ti sve to?
- U juhu već pretvoren je
- Kokorikoko.
- Od staroga vrlo pijevca
- Čorba dobra je,
- Ko od drevne kvočke vrlo
- Dobra čorba je.
- Pjesniče, i ti bi mogo
- Čorba postati,
- Uspjelo da već ti nije
- Čorbom ostati.
III. Kralj prognanik uredi
- U gričkoj gajbi čami orao
- S okom munje i Napoleona,
- Pa mu vele stara grička zvona:
- — I ti si sužanj postat morao! —
- Na prsa gordu glavu spustio,
- Pod njim crijeva i kosti stare mačke,
- Na šetalištu rugalice đačke,
- A orô s oka suzu pustio.
- I reče vrabac s krova bližnjega:
- — Što plačeš, čičo, brate one bene
- Što bješe rob na klisuri Helene,
- Jer mučio je svoga bližnjega?
- Ja moram tebe dotle fopati,
- Dok u pô plača i u pola smeja
- Ne počnu tebe na radost muzeja
- Ko faraona, brate, šopati! —
- Kod ovih riječi orô žalosno
- O tle se sruši poput Faetona:
- Ko suza pade, suza miliona,
- A vrabac živživžiče pakosno.
IV. Ljubav i daljina uredi
- Stari majmun, spodoban Darwinu,
- Mortale salto, radost susjeda,
- Svi ga znaju koji su pri vinu
- Pod brdom pili grada Susjeda.
- Komičar taj stari, nikad ružan,
- Na lancu slika melankolije,
- Vječno kunja nevoljan i tužan,
- A Ona ne zna On da voli je.
- Ne zna Ona koju je Talijan
- Na ruci svojoj dično nosio,
- Kad je slavom nakresan i pijan
- Kod Aralice filir prosio.
- Ah, i jopac srdašca imade,
- Cinizmom premda sve iskrivljuje,
- Premda pravi komične parade
- I pelivanstvom svijet zadivljuje.
| Povratak na vrh stranice. |