Mudre izreke (Šarić)/Glava 5.

Mudre izreke (Šarić)


1 Sine moj, pripazi na mudrost moju! Prigni uho svoje k razboritosti mojoj!

2 Tako se držiš mudrosti i čuvaš stegu usnama svojim.

3 S usana bludnice kaplje med, i grlo joj je glađe od ulja.

4 Ali na posljetku gorka je kao pelin, oštra kao mač dvorezac.

5 Noge njezine silaze k smrti, koraci njezini vode k podzemnome svijetu.

6 Ona ne ide stazom života; na neprekidnim putovima gine, a da ne opaža.

7 Dajte, sinovi, poslušajte mene! Ne odstupajte od riječi usta mojih!

8 Drži daleko od nje put svoj! Ne približuj se k vratima kuće njezine!

9 Inače predaješ drugima cvijet mladosti svoje, i godine svoje okrutnomu.

10 Inače site se drugi na imanju tvojemu; zaslužba tvoja dolazi u kuću tuđina.

11 Ti bi još morao na posljetku gorko jadikovati, kad bi ti se oduzelo tijelo i meso,

12 I morao bi priznati: "Ah, mrzio sam na stegu. Srce je moje preziralo karanje,

13 Glasa učitelja svojih nijesam slušao, uha svojega nijesam prignuo k odgojiteljima svojim.

14 Gotovo bih bio posve upao u nesreću usred skupa i zajednice."

15 Pij vodu iz svojega vlastitog studenca i žuborvodu iz svojega vrela!

16 Moraju li se tvoji izvori razlijevati i potoci tvoji po ulicama?

17 Ne, nego su oni samo tvoji, a nijesu tuđinovi s tobom.

18 Neka je blagoslovljen izvor tvoj i veseli se ženi mladosti svoje:

19 Košuti punoj miline, srni punoj ljupkosti, neka te ljubav k njoj smije uvijek zanijeti i naslađuj se vazda u ljubavi njezinoj!

20 Zašto bi se, sine moj, radovao s drugom, zašto bi tuđinku grlio u ljubavi?

21 Zaista, pred očima su Gospodnjim putovi svačiji; on pazi na sve staze njegove.

22 Zločinca hvata njegova vlastita zlodjela; užetima grijeha svojih on biva vezan.

23 Umrijet će od nestašice stege; on će se srušiti u velikoj ludosti svojoj.


Mudre izreke (Šarić)